Smije li naručitelj manipulirati preuzimanjem poštanske pošiljke?

Jamstvo za ozbiljnost ponude je dostavljeno u poštanski ured, ali nije preuzeto, te je ponuda odbijena kao nepravilna

Najnovija presuda Visokog upravnog suda

Ponuda tužitelja (ponuditelja)  je odbijena kao nepravilna temeljem članka 295. ZJN-a, budući daje u postupku pregleda i ocjene ponude utvrđeno da tužitelj nije dostavio jamstvo za ozbiljnost ponude do isteka roka za dostavu ponude.

Suprotno tome, tužitelj tvrdi da je na vrijeme dostavio jamstvo za ozbiljnost ponude, budući da je preporučenom poštom dana 10. veljače 2020., što je nesporno, poslao, preporučeno, putem Hrvatske pošte jamstvo za ozbiljnost ponude.

U postupku se kao sporno postavilo pitanje je li činjenica što je navedeno jamstvo uručeno naručitelju tek dana 15. veljače 2020., i kako je preporučenom poštom putem Hrvatske pošte poslano 10. veljače 2020. u 10:49:50 sati i dostava je pokušana 12. veljače 2020. u 11 sati, od utjecaja na zakonitost provedenog postupka javne nabave, odnosno sporno je,

• je li u konkretnom slučaju primijenjeno pravo načelo na koje se poziva tuženik (DKOM) u odgovoru na tužbu „čija korist, njegov rizik” ili
• tužitelj/ponuditelj ne može snositi štetne posljedice zbog eventualnog propusta ovlaštenog pružatelja poštanskih usluga, odnosno
• je li naručitelj postupio sukladno ZJN-u kada nije zaprimio preporučenu pošiljku tužitelja koja je nesporno poslana dana 10. veljače 2020., a dostava je pokušana 12. veljače 2020. na radni dan u prijepodnevnim satima.

Visoki upravni sud je presudio u korist tužitelja / ponuditelja.

Prema ocjeni ovoga Suda tužitelj / ponuditelj koji je postupao sukladno Zakonu, posebno članku 60. stavku 2. ZJN-a, imao je pravo legitimno očekivati da će navedena pošiljka biti uručena naručitelju dan prije otvaranja ponude, dakle dana 12. veljače 2020., kako je to i razvidno iz podataka o praćenju navedene pošiljke, budući da je dokazano da je Hrvatska pošta pokušala uručiti navedeno pismeno dana 12. veljače 2020., dakle dan prije isteka roka.

Tuženik i zainteresirana osoba, se neosnovano pozivaju na odredbe članka 85. Zakona o općem upravnom postupku koje se odnose na osobnu dostavu i to na članke 3. i 5., koje tumači izolirano od odredaba članka 1. i 2. navedene odredbe članka 85. Zakona, budući daje za spornu dostavu mjerodavna odredba članka 88. Zakona o općem upravnom postupku. Naime, u konkretnom slučaju treba primijeniti odredbe koje se odnose na dostavu pravnoj osobi, osobi koja obavlja registriranu djelatnost i javnopravnom tijelu. Naime, u konkretnom slučaju radi se o obvezniku javne nabave, Dobrovoljnom vatrogasnom društvu Glina, koje je pravna osoba.

Odredbom članka 88. stavka l. i 2. Zakona o općem upravnom postupku propisano je da se dostava pismena pravnoj osobi, osobi koja obavlja registriranu djelatnost i javnopravnom tijelu obavlja uručenjem pismena osobi ovlaštenoj za primanje pismena, a ako se osoba ovlaštena za primanje pismena ne zatekne na mjestu dostave pismeno će se uručiti drugom zaposleniku.

Tužitelj/ponuditelj nezakonitost u postupanju naručitelja nalazi u činjenici da isti nije preuzeo pošiljku koja mu se dostavlja dan prije otvaranja ponuda. Ističe da pošiljku nije preuzeo niti kada je bio obavješten o pokušaju dostave, nego ju je preuzeo tek 15. veljače 2020. Gotovo je nevjerojatan zaključak tuženika da u postupanju naručitelja nije bilo nezakonitosti. Naime, tajnica Dobrovoljnog vatrogasnog društva je istoga dana 12. veljače 2020. preuzela jamstvo za ozbiljnost ponude ponuditelja Petrol prom, a istoga dana nije preuzela pošiljku tužitelja, već kako to proizlazi iz dopisa Hrvatske pošte i popratne dokumentacije, koju je Hrvatska pošta poslala o kretanju sporne pošiljke, navedenog dana u prijepodnevnim satima nitko nije bio zatečen na navedenoj adresi, te je u kovčežiću primatelja ostavljena obavijest o prispijeću pošiljke.

Visoki upravni sud takvu praksu smatra opasnom, jer takva praksa koja omogućava naručiteljima da preuzimaju one pošiljke koje im odgovaraju, a da ne preuzimaju one pošiljke koje očito ne žele. Na taj način naručitelju mogu u postupku javne nabave jednostavno isključiti ponuditelja koji im nije interesantan, a favorizirati druge. Tuženik pobijanim rješenjem ozakonjuje „opasno oružje” u rukama obveznika javne nabave.

***

Presudu Visokog upravnog suda možete preuzeti OVDJE

Detaljnije o rješenjima Državne komisije i presudama Visokog upravnog suda i Europskog suda pravde poslušajte na edukacijama

(klikni na željeni naslov)

27. listopada - Žalba u javnoj nabavi, uspješne i neuspješne žalbe ponuditelja - ZAGREB - 8 bodova

06.studenog - Visoki upravni sud i Europski sud pravde – pravna zaštita u sustavu javne nabave, Financijske korekcije u EU projektima- WEBINAR 8 bodova