Tužitelj nije doveo u sumnju utvrđenje tuženika da je naručitelj pregled i ocjenu ponuda izvršio sukladno odredbi članka 290. ZJN

Tužitelj u tužbi navodi da je naručitelj trebao odbiti ponudu odabranog ponuditelja kao nepravilnu jer nije sukladna dokumentaciji o nabavi i kao neprihvatljivu jer ponuda ponuditelja ne ispunjava kriterije za kvalitativni odabir gospodarskog subjekta - uvjete tehničke i stručne sposobnosti vezano uz propisane norme, sukladno članku 295. stavku 1. Zakona o javnoj nabavi. Tijela koja su izdala certifikate odabranom ponuditelju nisu kao izdavatelji certifikata registrirani za tu djelatnost niti akreditirani, tj. ovlašteni od nekog akreditacijskog tijela za provedbu certifikacijskog postupka i ocjenu sukladnosti sustava upravljanja kvalitetom. Tužitelj osporava postupak pregleda, ocjene i odabira ponuda, odnosno smatra da je ponuda odabranog ponuditelja trebala biti odbijena kao nepravilna i neprihvatljiva. Tuženik smatra da je naručitelj dokazao da su certifikati koje je dostavio odabrani ponuditelj važeći te je njihova valjanost provjerena u postupku pregleda i ocjene ponuda na predloženoj web poveznici. Međutim, radi se o sumnjivoj web stranici trgovačkog društva koje je izdalo sporne certifikate. Rješenje tuženika smatra nezakonitim te predlaže da se poništi rješenje KLASA: UP/II-034-02/20-01/592 URBROJ: 354-01/20-11, 15. rujna 2020.

Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužitelj ponavlja žalbene navode kojima je osporavao ponudu odabranog ponuditelja vezano za udovoljavanje ponude uvjetima i zahtjevima iz točaka 6.1., 6.2. i 6.3. dokumentacije o nabavi. Ističe da je postupio sukladno odredbi članka 9. Zakona o općem upravnom postupku te razmotrio svaki pojedini dokaz svake od stranaka žalbenog postupka pa tako i tužitelja i razmotrio sva odlučna pitanja te je u rješenju za svoju odluku, odnosno ocjenu svakog dokaza zasebno i njegov odnos prema drugim dokazima, dao valjane i iscrpne razloge.U konkretnom slučaju naručitelj je odredio kao primjereni dokaz sukladnosti s normama i dokaz o jednako vrijednim mjerama osiguranja kvalitete, odnosno dokaz koji uopće nije certifikat, a još manje certifikat od akreditiranog tijela. U fazi pregleda i ocjene ponude pred ponuditelje se ne mogu postaviti veći zahtjevi od onih koji proizlaze iz izričitih odredbi dokumentacije o nabavi. U odnosu na navode da je naručitelj propustio utvrditi valjanost certifikata usklađenosti s normom ISO 9001:2015 i normom ISO 14001:2015 nakon 1. srpnja 2020. jer nije tražio ažurirani dokument, odnosno dokaz daje proveden Nadzorni audit, ističe da je odabrani ponuditelj sukladno traženju iz dokumentacije o nabavi u ponudi dostavio važeće certifikate. Naručitelj je valjanost istih provjerio na predloženoj web poveznici za koju radnju je u žalbenom postupku dostavio dokaze. U odnosu na navode da je tvrtka GAJOMA j.d.o.o., Zagreb, izdala certifikat 31000:2018 iako ISO 31000:2018 nije certifikacijska norma, ističe da su ponuditelji imali mogućnost dostaviti bilo certifikat, bilo potvrdu o sukladnosti, bilo drugi jednakovrijedni dokument ili dokaz o jednako vrijednim mjerama osiguranja kvalitete. Iako je riječ o normi koja nije certifikacijska i za koju se certifikati ne izdaju, proizlazi da je u konkretnom slučaju certifikat prema normi ISO 31000 dostavljen u ponudi odabranog ponuditelja sukladan konkretnom zahtjevu dokumentacije o nabavi, kojem zahtjevu je odabrani ponuditelj udovoljio. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti.

Zainteresirana osoba u ovom upravnom sporu Financijska agencija, Zagreb u odgovoru na tužbu navodi da nije tražen isključivo certifikat, već da su ponuditelji, sukladno točki 6.2. Uputa ponuditeljima mogli dostaviti bilo certifikat, bilo potvrdu o suglasnosti, bilo drugi jednakovrijedni dokument. Stoga je naručitelj, sukladno točki 6.2. Uputa ponuditeljima prihvatio i certifikate i potvrde o sukladnosti prema normi ISO 31000:2018. 

Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je pravilan zaključak tuženika da dokumentacijom o nabavi naručitelj nije propisao da dostavljeni certifikati o sukladnosti s normama trebaju biti izdani od tijela koja su registrirana odnosno akreditirana kao i da bi ponuditelji morali dostaviti dokaz o registraciji, akreditaciji za obavljanje djelatnosti certificiranja za tijela koja su iste izdala pa slijedom toga odabrani ponuditelj takve dokaze nije trebao dostaviti. Kako dokumentacijom o nabavi nije propisano da dostavljeni dokaz treba biti od tijela koje je akreditirano, već je primjereni dokaz sukladnosti s normama i dokaz o jednako vrijednim mjerama osiguranja kvalitete, odnosno dokaz koji uopće nije certifikat, to se u fazi pregleda i ocjena ponuda od ponuditelja ne može tražiti dostava dokaza koji dokumentacijom o nabavi nisu propisani, kako to pravilno navodi tuženik. Stoga, budući da iz dokumentacije o nabavi ne proizlazi zahtjev naručitelja da ponuditelj dostavi dokaz o akreditaciji, a iz podataka spisa predmeta proizlazi da je odabrani ponuditelj dostavio certifikate s rokom važenja do 30. lipnja 2022., odnosno do 4. ožujka 2023., to tužitelj svojim tužbenim navodima nije doveo u sumnju utvrđenje tuženika da je naručitelj pregled i ocjenu ponude odabranog ponuditelja izvršio sukladno odredbi članka 290. ZJN budući su ponuditelji imali mogućnost dostaviti bilo certifikat bilo potvrdu o sukladnosti bilo drugi jednakovrijedni dokument ili dokaz o jednako vrijednim mjerama osiguranja kvalitete. Kako su u obrazloženju osporenog rješenja izneseni, prema ocjeni Suda, potpuni i valjani razlozi utemeljeni na podacima sveza spisa koji s obzirom na utvrđeno činjenično stanje upućuju na osnovanost odluke tuženika, to se osporeno rješenje ne može ocijeniti nezakonitim.

PRESUDA Poslovni broj: UsII-378/20-7, 27. studenoga 2020.

RJEŠENJE: KLASA: UP/II-034-02/20-01/592 URBROJ: 354-01/20-11, 15. rujna 2020.