Certifikat prema normi ISO 31000 dostavljen u ponudi odabranog ponuditelja sukladan je zahtjevu dokumentacije o nabavi

Žalitelj navodi da je ponuda odabranog ponuditelja nepravilna jer nije sukladna dokumentaciji o nabavi i neprihvatljiva jer ne ispunjava kriterij za kvalitativni odabir gospodarskog subjekta. Žalitelj navodi da su sporni, nepravilni i nevjerodostojni dokumenti koje je odabrani ponuditelj dostavio u odnosu na podtočke 6.1., 6.2. i 6.3. dokumentacije o nabavi. Žalitelj napominje daje naručitelj pogrešno priznao žalitelju dostavljeni certifikat ISO 31000:2018, jer je odabrani ponuditelj trebao dostaviti potvrdu o sukladnosti, kao što je to učinio žalitelj, a koju potvrđuje skupo platio. Naručitelj je postupio nezakonito prihvaćanjem takvog dokaza te povrijedio načela tržišnog natjecanja, načelo jednakog tretmana i načelo razmjernosti, te stavio ponuditelje u nejednak položaj s obzirom i na troškove pribavljanja dokaza. Žalitelj drži da su svi certifikati koje je odabrani ponuditelj dostavio nevaljani jer društva G-jimi d.o.o., Zagreb i Gajoma j.d.o.o., Gornji Stupnik koja su proveli certifikaciju, nisu ovlaštena za provedbu certifikacijškog postupka i ocjene sukladnosti sustava upravljanja kvalitetom od nekog akreditacijskog tijela, niti izdavanja certifikata i potvrda o sukladnosti, čime su dostavljeni certifikati odabranog ponuditelja nevaljani, nezakoniti i nevjerodostojni.Žalitelj podnosi  dokaze iz kojih smatra da proizlazi da tijela koja su odabranom ponuditelj u izdala certifikate nisu registrirana za tu djelatnost niti su akreditirana od strane nekog akreditacijskog tijela za provedbu akreditacijskog postupka i ocjenu sukladnosti sustava upravljanja kvalitetom, pa nisu mogla izdati certifikate. Drži da postupak pregleda i ocjene nije izvršen sukladno uvjetima i zahtjevima dokumentacije o nabavi.

U odgovoru na žalbu naručitelj navodi da je sukladno točkama 6.1., 6.2. i 6.3. dokumentacije o nabavi propisao tražene certifikate te odredio da se mogu dostaviti i jednakovrijedni certifikati, odnosno jednakovrijedne potvrde tijela iz drugih država, pa je u obvezi bio prihvatiti bilo koji od tih dokaza. Odabrani ponuditelj je u svojoj ponudi priložio tražene certifikate iz kojih naručitelj navodi daje utvrdio: da se radi o certifikatima, da se odnose na tražene norme, da se odnose na odabranog ponuditelja, da se odnose na područje predmeta nabave, te da su sva tri certifikata važeća. Stoga, naručitelj nije imao razloga sumnjati u valjanost certifikata niti tražiti dokaz o uspješno provedenim auditima. Vezano za navod da naručitelj nije smio prihvatiti certifikat za normu ISO 31000:2018, već potvrdu o sukladnosti, naručitelj navodi daje sukladno propisanom u dokumentaciji o nabavi prihvatljiv bilo koji od tih dokaza, te se u certifikatu i u potvrdi o sukladnosti potvrđuju isti podaci.

Na podlozi utvrđenog činjeničnog stanja, ocjenom dostavljenih dokaza te uz primjenu mjerodavnih zakonodavnih odredbi, ovo tijelo je ocijenilo žalbeni navod neosnovanim, uz obrazloženje kako slijedi. Vezano za navod da tvrtke koja su izdale certifikate za odabranog ponuditelja nisu akreditirane, niti registrirane za djelatnost certificiranja, iz kojeg razloga nisu ni mogle izdati certifikate, pa predmetni certifikati nisu vjerodostojni, valja uputiti na odredbe dokumentacije o nabavi. Sukladno naprijed citiranim točkama 6.1., 6.2. i 6.3. dokumentacije, naručitelj je propisao da ponuditelj mora dokazati da posjeduje važeći certifikat ISO 9001:2015 ili jednakovrijedan, važeći certifikat ISO 31000:2018 ili jednakovrijedan i važeći certifikat ISO 14001:2015 ili jednakovrijedan, što će dokazati dostavom preslika važećih certifikata ili jednakovrijednih, odnosno jednakovrijednih potvrda tijela osnovanih u drugim državama članicama ili dokaza o jednako vrijednim mjerama osiguranja kvalitete. Dakle, s obzirom na to da iz dokumentacije o nabavi ne proizlazi naručiteljev zahtjev da ponuditelj dostavi dokaz o registraciji za obavljanje djelatnosti certificiranja ni dokaz o akreditaciji tijela koje vrši certifikaciju, a iz činjeničnog stanja proizlazi da su certifikati odabranog ponuditelja važeći, te je naručitelj valjanost istih provjerio u postupku pregleda i ocjene ponuda na za to predloženoj web poveznici, za koju radnju je u žalbenom postupku dostavio dokaze, ovo tijelo je ocijenilo, pozivom na pravilo o teretu dokaza, da žalitelj nije dokazao povrede istaknute u žalbi. U vezi s navedenim, dostavljeni dokazi žalitelja na okolnost da gospodarski subjekti G-jimi d.o.o, Zagreb i Gajoma d.o.o., Zagreb nisu akreditirani od HAA, s obzirom da takav uvjet nije ni propisan dokumentacijom o nabavi, nisu od značaja za rješavanje pravne stvari. Nadalje, vezano za navod da se za normu ISO 31000 ne izdaje certifikat, te da je odabrani ponuditelj morao dostaviti potvrdu o sukladnosti umjesto certifikata, opetovano valja uputiti na odredbe dokumentacije o nabavi, kojima je naručitelj propisao dostavu preslike certifikata ISO 31000 te omogućio dostavu i jednako vrijednog dokumenta. Dakle, ponuditelji su imali mogućnost dostaviti bilo certifikat bilo potvrdu o sukladnosti bilo drugi jednakovrijedni dokument. Vezano za dokaze koje žalitelj dostavlja na okolnost da ISO 31000 nije certifikacijska norma te da se za istu ne izdaje certifikat, potrebno je ukazati da HAA, u preslici e-maila kojeg žalitelj dostavlja, nije navela da predmetni certifikat nije dozvoljeno izdati. Naime, u sadržaju dostavljenog e-maila navedeno je da se temeljem te norme ne izdaju certifikati, ali nije jasno navedeno koje su pravne posljedice ukoliko takav certifikat ipak bude izdan.Stoga, ovo tijelo se 9. rujna 2020. obratilo HAA pismenim putem opisujući činjenično stanje konkretnog slučaja te navodeći dokaze dostavljene u žalbenom postupku i zatražilo razjašnjenje okolnosti dostavljenog certifikata prema normi ISO 31000 u ponudi odabranog ponuditelja. HAA u bitnome navodi da odabrani ponuditelj ima Certifikat od neakreditiranog certifikacijskog tijela, koje iz tog razloga može izdavati što hoće i pod nazivom kakvim hoće, ovisno o tome što netko na tržištu traži. HAA zaključno navodi da za područje akreditacije ni jedan od ova dva dokumenta (Certifikat/Potvrda o sukladnosti) nema prepoznatljivu težinu u smislu vjerodostojnosti, jer se odnosi na područje koje se ne može akreditirati. 

Dakle, sukladno svemu navedenom, proizlazi da je certifikat prema normi ISO 31000 dostavljen u ponudi odabranog ponuditelja, dostavljen sukladno zahtjevu dokumentacije o nabavi, na koju nije bila izjavljena žalba. U vezi s navedenim, a vodeći računa o okolnosti da dokumentacijom o nabavi nije bio propisan zahtjev za dostavom certifikata od strane akreditacijskog tijela, HAA u svom očitovanju ovome tijelu, potvrđuje da u tom slučaju takvo neakreditirano certifikacijsko tijelo može izdavati dokumente pod nazivom koji odgovara zahtjevu tržišta, a što je u konkretnoj stvari upravo i slučaj. Stoga, iako je riječ o normi koja nije certifikacijska i za koju se certifikati ne izdaju, proizlazi da je u konkretnom slučaju certifikat prema normi ISO 31000 dostavljen u ponudi odabranog ponuditelja sukladan konkretnom zahtjevu dokumentacije o nabavi, kojem zahtjevu je odabrani ponuditelj udovoljio. Slijedom svega navedenog, naručitelj je postupak pregleda i ocjene ponuda izvršio sukladno važećoj dokumentaciji o nabavi prema odredbi članka 290. stavka 1. ZJN 2016, a s obzirom da iz cjelokupnog dokaznog materijala u predmetu ne proizlazi da bi bila riječ o nedozvoljenom ili u pravnom prometu zabranjenom dokumentu, žalbeni navod se ocjenjuje kao neosnovan.

RJEŠENJE: KLASA: UP/II-034-02/20-01/592 URBROJ: 354-01/20-11, 15. rujna 2020.

Žalitelj je pokrenuo i upravni spor, no tužbeni je zahtjev za poništavanje rješenja odbijen.

PRESUDA Poslovni broj: UsII-378/20-7, 27. studenoga 2020.