Postojanjem očito preostalog duga u iznosu 0,02 kune na ime doprinosa ne može se utvrditi da gospodarski subjekt ne ispunjava svoje obveze

Žalitelj u žalbi navodi da je nepravilno postupio naručitelj kada ga je isključio iz postupka javne nabave iz razloga postojanja osnove za isključenje sukladno članku 252. stavak 1. ZJN 2016 i s obrazloženjem da žalitelj ima iskazan porezni dug na potvrdi Porezne uprave. Smatra da je ovime oštećen jer je podnio ekonomski najpovoljniju ponudu, te je, osim duga koji je iznosio 0,02 kuna i rezultat je neusklađene porezne kartice, ispunio uvjet iz članka 252. stavak 2. ZJN 2016 s obzirom da mu je zbog posebnih okolnosti koje su nastupile uslijed epidemije Covid 19 odobrena odgoda plaćanja poreznih obveza. Naglašava da i bez postojanja pose­bnih okolnosti, nije postojao porezni dug, već se radilo o neusklađenoj poreznoj kartici. U nastavku žalbe, ističe da dug od 0,02 kuna ne smatra dugom s obzirom daje u danom trenutku imao saldo preplate od 18.222,93 kuna koji prebijanjem i uskla- đenjem porezne kartice anulira dug. Kao dokaz dostavlja presliku PKK kartice. 

Naručitelj u odgovoru na žalbu navodi da je 1. travnja 2020. godine za žalitelja kao ekonomski najpovoljnijeg ponuditelja izvršio dohvat ažuriranih popratnih doku­menata, između ostalog potvrde Porezne uprave te iz pruženih informacija u navedenoj potvrdi zaključio da žalitelj nije ispunio obveze plaćanja dospjelih poreznih obveza i obveza za mirovin­sko i zdravstveno osiguranje u ukupnoj visini od 0,02 kuna, odnosno da postoje osnove za isključenje sukladno članku 252. stavak 1. ZJN 2016 (točka 16.3. dokumentacije o nabavi). Žalitelj je 7. travnja 2020. godine dostavio pojašnjenje te u istom naveo da nema nikakav porezni dug, već da se radi o neusklađenoj poreznoj kartici. Ističe da je žalitelj u pravu da ima sveukupnu preplatu u navedenom iznosu, međutim iz knjigovodstvene kartice je zaključio da žalitelj po os­novi doprinosa za mirovinsko osiguranje te doprinosa za zdravstveno osiguranje ima iskazan dug u iznosu od ukupno 0,02 kuna. Navodi da dostavljenim pojašnjenjem žalitelj nije otklonio utvrđeno postojanje osnove za isključenje, već naprotiv potvrdio postojanje poreznog duga. Navodi da se u identi­fikaciji 0,02 kuna kao duga vodio odredbama ZJN 2016 koji ne poznaje "visinu duga" kao zako­nom reguliranu kategoriju, jer isti govori isključivo o njegovu postojanju ili nepostojanju, a koje se dokazuje (u ovom slučaju) isključivo potvrdom Porezne uprave i ispunjenim ESPD obrascem u relevantnom dijelu. Iako se objektivno radi o beznačajnom dugu, na­vodi da nije mogao utvrditi nepostojanje duga jer takva mogućnost nije predviđena Zakonom ne­ovisno o iznosu duga. Na temelju svih informacija koje je imao, navodi da je nedvojbeno utvrdio postojanje obvezne osnove za isključenje žalitelja u skladu s člankom 252. ZJN 2016 te je teme­ljem članka 295. ZJN 2016 njegovu ponudu bio obvezan odbiti, a propuštanje da to učini bi bila osobito bitna povreda postupka javne nabave. Ističe da su navodi žalitelja kontradiktorni jer s jedne strane osporava postojanje duga, a s druge strane tvrdi da mu je plaćanje dospjelih obaveza odgođeno. Navodi kako je svojim zahtjevom za pojašnjenjem ažuriranih popratnih do­kumenata dao žalitelj u mogućnost da pojasni ili nadopuni ustanovljeno činjenično stanje od 01.04.2020. godine, pa ostaje nejasno zašto je žalitelj to propustio napraviti te nije iznio navode i dokaze koje sad prilaže uz žalbu, a što nije i ne može biti odgovornost naručitelja.

Iz opisanog činjeničnog stanja te očitovanja Porezne uprave od 5. listopada 2020. godine može se zaključiti daje porezni obveznik Tovedo d.o.o., Zagreb 25. ožujka 2020. godine podnio zahtjev za odgodu plaćanja uslijed nastupa posebnih okolnosti, što je 26. ožujka 2020. godine nadležna Porezna uprava prihvatila budući da je dospjeli porezni dug poreznog obveznika iznosio manje od 200,00 kuna, da iz potvrde o stanju duga na dan 1. travnja 2020. godine koju je pribavio naručitelj proizlazi dospjeli dug s osnova dopr.mirov-II-radni odn. od 0,01 kuna i dopr.zdrav.radni odn.od 0,01 kuna, dok na dan 7. travnja 2020. godine porezni obveznik prema stanju Knjigovod­stvene kartice nadležne Porezne uprave ima preplatu u sveukupnom iznosu od 18.222,93 kuna. U konkretnom slučaju naručitelj je dakle utvrdio da postoje osnove za isključenje sukladno članku 252. stavak 1. ZJN 2016 jer porezni obveznik Tovedo d.o.o. ima iskazan porezni dug na potvrdi Porezne uprave, dok je s druge strane žalitelj tijekom žalbenog postupka dostavio dokaze kojima dokazuje da ispunjava obveze plaćanja javnih davanja o kojima službenu evidenciju vodi Porezna uprava. U dijelu u kojem žalitelj navodi da njegova ponuda nije trebala biti isključena s obzirom na okolnost da nije u dugu već je ukupno gledano u preplati 18.222,93 kuna, ovo tijelo ocjenjuje da navedena okolnost nije od utjecaja na rješavanje ove pravne stvari s obzirom na to da žalitelj nije sukladno odredbi članka 403. ZJN 2016 dokazao da je nadležnoj poreznoj upravi podnio zahtjev za prijeboj. 

Međutim, unatoč činjenici da žalitelj u postupku pregleda i ocjene ponuda nije detaljno pojasnio stanje svoje porezne obveze, ne može se smatrati da taj gospodarski subjekt ne ispunjava obveze plaćanja javnih davanja o kojima službenu evidenciju vodi Porezna uprava. Ovdje valja napomenuti da dug od 1,45 kn na ime članarine u Hrvatskoj gospodarskoj komori ne predstavlja razlog za isključenje gospodarskog subjekta iz postupka javne nabave temeljem članka 252. stavka 1. ZJN 2016 odnosno ne predstavlja dug po osnovi poreznih obveza i obveza za mirovinsko i zdravstveno osiguranje. Nadalje, iz cjelokupne dokumentacije postupka proizlazi da je u eviden­ciji Porezne uprave evidentirana žaliteljeva dospjela obveza s osnova duga za mirovinsko i zdrav­stveno osiguranje na dan 1. travnja 2020. godine u iznosu od 0,01 kima s osnova doprinosa za mirovinsko osiguranje i 0,01 kuna s osnova doprinosa za zdravstveno osiguranje odnosno ukupno 0,02 kuna. Slijedom navedenog, ocjena je ovoga tijela da je naručitelj prilikom ocjene postojanja osnove za isključenje iz članka 252. ZJN 2016, odnosno prilikom ocjene je li ili nije ponuditelj ispunio obveze plaćanja dospjelih poreznih obveza i obveza za mirovinsko i zdravstveno osigu­ranje dužan utvrditi sve relevantne činjenice i savjesno i brižljivo ocijeniti sve dokaze sukladno članku 301. ZJN 2016, a posebice sagledati ovu pravnu situaciju u kontekstu ostalih navedenih mjerodavnih propisa. Također, u vezi s navedenim potrebno je istaknuti da sukladno praksi Viso­kog upravnog suda Republike Hrvatske (presuda, posl.broj: UsII-196/20 od 9. srpnja 2020.) po­tvrda poreze uprave nije jedini dokaz na kojem naručitelj može temeljiti svoju ocjenu o postojanju duga. U smislu prethodno citiranih odredbi, a uvažavajući sve okolnosti konkretnog slučaja (po­stojanje preplate i odobrene odgode plaćanja, izuzetno mali iznos neplaćenih obveza koji može nastati i kao posljedica zaokruživanja znamenki pri prethodnim usklađenjima porezne kartice, činjenice da se radi o iznosu koji prema odredbama Općeg poreznog zakona porezna uprava otpi­suje po službenoj dužnosti), a uzimajući u obzir težinu posljedice koju predstavlja isključenje ponuditelja iz postupka javne nabave, a u skladu s obvezom Državne komisije kao tijela koje primjenjuje ZJN 2016 da isti tumači u duhu Direktive koja je istim zakonom transponirana u pravni poredak Republike Hrvatske, prema ocjeni ovoga tijela samo na temelju postojanja očito preostalog duga u iznosu 0,01 kune na ime doprinosa za mirovinsko osiguranje i 0,01 kune duga na ime doprinosa za zdravstveno osiguranje u ovom konkretnom slučaju ne može se utvrditi da gospodarski subjekt ne ispunjava svoje obveze plaćanja doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje.

Slijedom svega navedenog, žalbeni navod se ocjenjuje osnovanim.

RJEŠENJE: KLASA: UP/II-034-02/20-01/589 URBROJ: 354-01/20-11, 6. listopada 2020.