Odluka tuženika temelji se na suviše formalističkom tumačenju odredbi ZJN i bez sagledavanja predmetne pravne situacije u kontekstu ostalih mjerodavnih propisa

Tužitelj Zajednica ponuditelja Geoprojekt d.d. Split, Mobilita Evolva d.0.0. Zagreb, Radionica mostova d.0.0. Samobor, Sveučilište u Splitu, Fakultet građevinarstva, arhitekture i geodezije Split i ZG- projekt d.0.0. Zagreb u ovom upravnom sporu ističe da je isključen iz predmetnog postupka javne nabave zbog pogrešnog zaključka prema kojem jedan član zajednice ponuditelja i to Radionica mostova d.o.o. Samobor ima porezni dug prema poreznoj upravi. Ističe da je naručitelj dohvatom putem EOJN ishodio potvrdu Ministarstva financija, Porezne uprave prema kojoj na dan 5. veljače 2020. imenovani član tužitelja ima dug po osnovi računa 1651 u iznosu od 2.311,34 kn. Navodi da je od strane naručitelja pozvan radi pojašnjenja te je dostavio očitovanje 12. veljače 2020. uz koje je priložio i dokument Ministarstva financija „stanje računa poreznog obveznika" iz kojeg je vidljivo da je porezni obveznik Radionica mostova d.o.o. na dan 5. veljače 2020. temeljem ukupnih knjigovodstvenih plaćanja u preplati prema Republici Hrvatskoj u ukupnom iznosu od 41.410,40 kn, dakle da nema poreznog duga. Također navodi da je dopisom od 10. ožujka 2020. dostavio dokaz da je član zajednice ponuditelja po osnovi poreza na dobit dostavio ispravak obrasca PDV za porezno razdoblje 1. studenoga 2019. do 31. prosinca 2019. temeljem kojeg je Ministarstvo financija trebalo izvršiti preknjiženje, odnosno prijeboj s obvezom poreza na dobit na dan 31. siječnja 2020. jer su se toga dana stekli uvjeti za povrat preplaćenog PDV-a iz prosinca 2019. i ujedno i obveza predujma poreza na dobit. Navodi da je član zajednice ponuditelja tužitelja e-mailom od 10. veljače 2020. obaviješten da preknjiženje, odnosno prijeboj sa 31. siječnjem 2020. nije izvršen iz programskih razloga.Ističe da je naručitelju dostavljena izjava o prijeboju koja je prethodno dostavljena nadležnoj poreznoj upravi te se poziva na odredbu članka 196. Zakona o obveznim odnosima prema kojoj učinak prijeboja nastaje onog trenutka kad su se ispunile pretpostavke za prijeboj. 

Tuženik je dostavio odgovor na tužbu kojom se u cijelosti protivi tužbenim razlozima i poziva se na razloge sadržane u obrazloženju rješenja koje se tužbom osporava. Predlaže da Sud tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan. 

Odgovor na tužbu dostavila je i zainteresirana osoba koja ističe da je na dan 5. veljače 2020. imao potvrdu porezne uprave koja predstavlja javnu ispravu, da subjekt tužitelja ima porezni dug, a nakon tvrdnji tužitelja prema kojima je porezni dug prestao prijebojem od porezne uprave opet je dobio očitovanje 31. ožujka 2020. prema kojoj je član zajednice tužitelja na dan 5. veljače 2020. imao porezni dug. Smatra da se stajališta tužitelja ne mogu prihvatiti jer bi imala za posljedicu poništavanje odluka naručitelja na temelju naknadnih izjava o prijeboju o kojima naručitelji i ostali sudionici postupka javne nabave ne bi imali saznanja u vrijeme donošenja odluke. Predlaže da Sud tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.

Tuženik je na temelju činjeničnog stanja koje u ovom predmetu nije sporno ocijenio da je zainteresirana osoba pravilno i sukladno odredbi članka 252. stavka 1. Zakona o javnoj nabavi (Narodne novine, broj 120/16.) i toč.25.2 Dokumentacije o nabavi isključila tužitelja iz ovog postupka i poništila predmetni postupak javne nabave. U provedenom postupku zainteresirana osoba je pribavila potvrdu porezne uprave prema kojoj na strani člana zajednice tužitelja na dan 5. veljače 2020. postoji porezni dug. U postupku pojašnjenja zainteresirana osoba je omogućila tužitelju da se izjasni vezano za ovu potvrdu što je tužitelj i učinio navodeći da je porezni dug prestao prijebojem i dostavljanjem izjave o prijeboju od 5. ožujka 2020. te pozivanjem na učinak prijeboja propisan odredbom 196. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine,35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18.). Nakon zaprimanja ovog očitovanja tužitelja naručitelj je od porezne uprave zatražio stanje poreznog duga člana zajednice tužitelja na dan 5. veljače 2020. a nadležna porezna uprava dana 31. ožujka 2020. očitovala se da je član zajednice tužitelja na dan 5. veljače 2020. imao porezni dug. Postupak javne nabave formalan je postupak i Zakon o javnoj nabavi sadržava cijeli niz posebnih odredbi kojima su posebno razrađene specifičnosti ovog postupka. Međutim, kako pravilno ukazuje tužitelj, Zakon o javnoj nabavi ne isključuje primjenu drugih važećih propisa Republike Hrvatske. Prema ocjeni ovog Suda u provedenom postupku zainteresirana osoba činjenice i okolnosti utvrđene tijekom provedenog postupka javne nabave nije ocijenila sukladno naprijed navedenoj odredbi članka 301. stavka 1. i 2. Zakona o javnoj nabavi. Zainteresirana osoba je utvrđenje prema kojem na strani tužitelja postoji zakonom propisani razlog za isključenje temeljila na obavijesti porezne uprave od 31. ožujka 2020. pri čemu je potpuno zanemarila ocijeniti sve činjenice i okolnosti vezane za pravilno utvrđenje činjenice postoje li na strani tužitelja razlozi za isključenje zbog neispunjenja obveza plaćanja dospjelih poreznih obveza. Odluka zainteresirane osobe ne sadrži obrazloženje zbog čega ne prihvaća ESPD obrazac tužitelja, izjavu o prijeboju koja je dostavljena Poreznoj upravi niti „stanje računa poreznog obveznika" na dan 5. veljače 2020., koje je izdato i potvrđeno od strane Ministarstva financija, Područnog ureda, Ispostava Samobor. Iz rješenja tuženika proizlazi da je prihvatio stajalište zainteresirane osobe jer je odredbom članka 290. stavka 1. Zakona o javnoj nabavi propisano da naručitelj ponude pregledava i ocjenjuje u skladu s uvjetima i zahtjevima iz dokumentacije o nabavi, a točkom 25.2. Dokumentacije o nabavi propisano je da ponuditelj nepostojanje podmirenih dospjelih poreznih obveza dokazuje potvrdom porezne uprave koja je prema stajalištu tuženika jedini dokaz na temelju kojeg je zainteresirana osoba mogla temeljiti svoju ocjenu ponude o postojanju poreznog duga. Navedeno stajalište tuženika ovaj Sud ne prihvaća. 

Prava i obveze iz poreznodužničkog odnosa prema odredbi članka 26. Općeg poreznog zakona (Narodne novine, broj 15/16., 106/18. i 121/19.) prestaju plaćanjem, prijebojem, otpisom, zastarom i u drugim slučajevima određenim tim Zakonom. Prema odredbi članka 129. ovog Zakona na prijeboj međusobnih poreznih dugova iz poreznodužničkog odnosa primjenjuje se Zakon o obveznim odnosima, a prebijati se mogu porezni dugovi iz poreznodužničkog odnosa samo s nespomim ili s pravomoćno utvrđenim poreznim obvezama. Odredbom članka 196. Zakona o obveznim odnosima propisano je da prijeboj ne nastaje čim se ispune pretpostavke za to nego tek izjavom o prijeboju. Nakon izjave o prijeboju smatra se da je učinak prijeboja nastao onog trenutka kad su se ispunile pretpostavke za to. Tužitelj je u postupku pred naručiteljem dostavio dokaze (javnu ispravu „stanje računa poreznog obveznika“ i izjavu o prijeboju) na kojima temelji svoju tvrdnju o nepostojanju porezne obveze, kao što je i naveo u ESPD obrascu. Slijedom navedenog prema ocjeni ovog Suda u odluci zainteresirane osobe izostalo je jasno i valjano obrazloženje o razlozima za isključenje dok se odluka tuženika temelji na suviše formalističkom tumačenju odredbi Zakona o javnoj nabavi i bez sagledavanja predmetne pravne situacije u kontekstu ostalih mjerodavnih propisa objektivnog pravnog poretka. Slijedom ovako utvrđenog pogrešnog pravnog pristupa, u konkretnom slučaju povrijeđen je zakon na štetu tužitelja. Stoga je Sud tužbeni zahtjev usvojio i poništio odluku tuženika i odluku zainteresirane osobe čime je tužitelj uspio u ovom upravnom sporu i žalbenom postupku.

PRESUDA: Poslovni broj UsII-196/20-8, 9. srpnja 2020.

RJEŠENJE: KLASA: UP/II-034-02/20-01/293 URBROJ: 354-01/20-9, 11. svibnja 2020.