Naručitelj je ocijenio da žalitelj nije ispunio obveze plaćanja dospjelih poreznih obveza na temelju potvrde Porezne uprave

Žalitelj navodi da je nepravilno postupio naručitelj kada je isključio njegovu ponudu iz pos­tupka javne nabave, jer za to nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke. Citira odredbe članka 252. ZJN 2016 kao i članka 2. stavka 1. Općeg poreznog zakona („Na­rodne novine”, broj 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20.) navodeći date odredbe tretiraju dospjele porezne obveze kao cjelinu, a ne pojedinu stavku porezne obveze. Navodi da je na traženje naručitelja da pojasni potvrdu o stanju duga koju je naručitelj ishodio dohvatom iz EOJN RH i prema kojoj član zajednice Radionica mostova d.o.o., Samobor ima dug na dan 5. veljače 2020. godine po osnovi poreza na dobit u iznosu od 2.311,34 kune, dostavio službeni dokument naziva Stanje računa poreznog obveznika na dan 5. veljače 2020. godine prema kojem sub­jekt nema dug za porezna davanja (gledajući porezna davanja kao cjelinu) već da postoji preplata te­meljem ukupnih knjigovodstvenih praćenja u iznosu od 41.410,40 kuna. Žalitelj ističe da je tijekom postupka pregleda i ocjene ponuda dostavio dokaz da je član zajednice u pogledu tražbine po osnovi poreza na dobit dostavio ispravak obrasca PDV-a a teme­ljem kojega je umjesto predujma PDV-a zatražio povrat, temeljem kojega je porezna ispostava trebala izvršiti preknjiženje odnosno prijeboj s obvezom poreza na dobit. Ispostava je obavijestila člana za­jednice da preknjiženje nisu izvršili iz programskih razloga. Stoga, radi otklanjanja svake sumnje, ža­litelj je poreznoj upravi dostavio izjavu o prijeboju. Žalitelj ističe da je sve ovo dostavio i naručitelju tijekom postupka pregleda i ocjene postupka, međutim, naručitelj je propustio ocijeniti te dokaze.

Naručitelj u odgovoru na žalbu navodi da žalitelj neutemeljeno i po slobodnoj ocjeni tumači odredbe članka 252. ZJN 2016 i članka 2. stavka 1. Općeg poreznog zakona na način da te odredbe tretiraju dospjele porezne obveze kao cjelinu. Za svako od raznih javnih davanja vrijede posebna pra­vila te se prijeboj poreznih davanja ne vrši automatizmom od strane porezne uprave, navodi naručitelj. Navodi da je kao ključan dokaz ocijenio odgovor porezne uprave od koje je zatražio pojašnjenje potvrde zaprimljene putem dohvata iz registara, a u kojem odgovoru stoji da je porezna uprava izdala potvrdu o stanju duga iz koje je jasno vidljivo da obveznik na dan 5. veljače 2020. godine na računu poreza na dobit ima dug u iznosu od 2.311,34 kuna.

Na temelju iznijetog činjeničnog stanja, ocjenjuje se da žalitelj nije dokazao povrede postupka koje navodi u žalbi, odnosno da bi ga naručitelj neosnovano isključio iz postupka javne nabave. Naime, naručitelj je činjenicu o postojanju dugovanja žalitelja zajednice ponuditelja po osnovi porezne obveze (poreza na dobit), utvrdio na temelju Potvrde Porezne uprave, dakle javne isprave koja prema članku 60. stavku 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09.) dokazuje ono što se njome utvrđuje. Prema odredbi članka 252. stavka 1. ZJN 2016, naručitelj je obvezan isključiti gospodarskog subjekta ako utvrdi da nije ispunio obveze plaćanja dospjelih poreznih obveza, a kako je u konkretnom slučaju naručitelj utvrdio da član zajednice ponuditelja nije ispunio obvezu plaćanja dospjele obveze poreza na dobit, to znači da je naručitelj imao osnovu žalitelja isključiti iz postupka javne nabave. Pri tome treba reći da se ovo tijelo ne može složiti s navodima žalitelja prema kojima se porezne obveze trebaju gledati kao cjelina, jedna ukupna obveza, jer prema mišljenju ovog tijela gos­podarski subjekt ne smije imati iskazan minus niti na jednom od računa o kojima evidenciju vodi Porezna uprava kod ocjene postojanja razloga za isključenje ponuditelja iz postupka javne nabave. Što se tiče dostavljenog dokumenta naslova Stanje računa poreznog obveznika, ističe se da taj dokument nije dokaz propisan dokumentacijom o nabavi, zbog čega naručitelj na tom dokumentu nije niti bio ovlašten temeljiti ocjenu o postojanju ili nepostojanju razloga za isključenje žalitelja iz postupka javne nabave. Ovo tijelo ocjenjuje i da je pravilno postupio naručitelj kada nije prihvatio kao odlučan dokaz od strane žalitelja dostavljenu izjavu o prijeboju, koju je žalitelj prethodno dostavio Poreznoj upravi. Žalitelj je tu izjavu dostavio ispostavi Porezne uprave 5. ožujka 2020. godine, dakle protekom od mjesec dana od izdavanja potvrde iz koje je razvidno postojanje poreznog duga, a vezano za koju navodi da su učinci prijeboja nastupili 31. siječnja 2020. godine. Međutim, naručitelj nije mo­gao prihvatiti žaliteljeve navode jer ih demantiraju i potvrda od 5. veljače, kao i sadržaj elektroničke pošte koji je Porezna uprava uputila naručitelju dana 31. ožujka 2020. godine. Slijedom svega navedenog, tijekom žalbenog postupka ovo tijelo nije našlo nezakonitosti u postupanju naručitelja tijekom postupka pregleda i ocjene ponuda, na temelju kojeg je utvrdio da žali­telj nije ispunio obveze plaćanja dospjelih poreznih obveza te ga isključio iz postupka javne nabave. Stoga se žalbeni navod ocjenjuje neosnovanim.

RJEŠENJE: KLASA: UP/II-034-02/20-01/293 URBROJ: 354-01/20-9, 11. svibnja 2020.

Visoki upravni sud Republike Hrvatske poništio je ovo Rješenje.

PRESUDA: Poslovni broj UsII-196/20-8, 9. srpnja 2020.