Ne radi se o naknadnoj dostavi novog jamstva, već o ispravku/dopuni postojećeg

Tužitelj u tužbenim razlozima, u bitnom, ističe da je prilikom donošenja pobijanog rješenja KLASA: UP/II-034-02/20-01/750 URBROJ: 354-01/20-10, 23. listopada 2020. tuženik pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje iz razloga jer je propustio uzeti u obzir da je u postupku javne nabave kao ekonomski najpovoljnija ponuda izabrana ponuda koja nije valjana, odnosno ponuda koja u trenutku podnošenja nije udovoljavala odredbama dokumentacije o nabavi i ZJN-a, te je istu trebalo odbiti. Ovo sve zbog toga jer tuženik prilikom donošenja pobijanog rješenja nije uzeo u obzir činjenicu da odabrani ponuditelj u svojoj ponudi nije dostavio traženo jamstvo za ozbiljnost ponude, već nevažeću bankarsku garanciju, da rok važenja jamstva mora biti sukladan roku valjanosti ponude, odnosno ne smije biti kraći od roka valjanosti ponude sukladno točki 13.1. DON-a, da je naručitelj neosnovano pozvao odabranog ponuditelja na dopunu bankarske garancije prezentirajući navedeni nedostatak koji istu čini nevažećom kao „ispravak" ili „dopunu", da jamstvo za ozbiljnost ponude ne podliježe primjeni instituta dopune, upotpunjavanja ili pojašnjenja ponude iz članka 293. ZJN-a te daje u konkretnoj pravnoj stvari riječ o situaciji iz članka 20. stavka 8. Pravilnika. Smatra netočnim navod tuženika da je naručitelj pozvao odabranog ponuditelja na upotpunjavanje ponude, već upravo suprotno, pozvao ga je da upotpuni jamstvo za ozbiljnost ponude, što je suprotno odredbi članka 20. stavka 8. Pravilnika, čime se izravno podilazi odabranom ponuditelju, a što dovodi do povrede načela jednakog tretmana zajamčenog ZJN-om. U ovom postupku nije riječ o nepotpunoj ili pogrešnoj dokumentaciji, kao ni o dokumentima koji nedostaju, a koja dokumentacija predstavlja ažurirani popratni dokument u vidu odredbe članka 20. Pravilnika, već je riječ o tome daje odabrani ponuditelj propustio dostaviti važeću bankarsku garanciju, odnosno da nije udovoljio traženom kriteriju sukladno točki 13.1. DON- a za kvalitativni odabir da bi se njegova ponuda uopće mogla uzeti u razmatranje. S obzirom na navedeno, tuženik je morao primijeniti odredbe članka 291. stavka 1. točke 1. i članka 295. stavka 1. ZJN-a te odbiti ponudu odabranog ponuditelja, a što je propustio učiniti.

Tuženik se, u odgovoru na tužbu, protivi tužbenom zahtjevu tužitelja iz razloga već navedenih u obrazloženju osporenog rješenja. Navodi da, sve i da naručitelj nije primijenio članak 293. ZJN-a te da odabrani ponuditelj nije dostavio dodatak garanciji kojim se produžuje rok važenja jamstva do 15. studenog 2020., predmetni odabir ponude bio bi zakonit, odnosno tim odabirom ne bi bilo povrijeđeno tužiteljevo pravo i interes za dobivanje predmetnog ugovora o javnoj nabavi. S obzirom na nespornu činjenicu da je odluka o odabiru donesena unutar roka važenja inicijalno predanog jamstva, dakle, prije 7. studenog 2020., svi slučajevi radi čijeg pokrića se jamstvo dostavlja bili su pokriveni. Pritom upire na članak 214. stavak 1. točku 1. ZJN-a, zaključujući kako svako jamstvo čiji je rok važenja duži od samog dana donošenja odluke o odabiru pokriva sve navedene osigurane slučajeve. Navodi da bi odabir ponude bio nezakonit u slučaju da naručitelj u trenutku donošenja odluka o odabiru nije imao jamstvo s važećim rokom trajanja. Smatra da je u konkretnom slučaju naručitelj zakonito primijenio članak 293. ZJN-a te da nije postupio protivno članku 20. stavku 8. Pravilnika. To stoga jer iz navedenih odredaba nedvojbeno proizlazi da temeljem članka 293. stavka 1. ZJN-a naručitelju na raspolaganju stoji nekoliko radnji čije poduzimanje je ovlašten tražiti od ponuditelja, a to su dopuniti, razjasniti, upotpuniti i dostaviti informacije i dokumente, dok je istovremeno člankom 20. stavkom 8. Pravilnika, u odnosu na ponudbeni list, troškovnik i jamstvo za ozbiljnost ponude naručitelju uskraćeno pravo od ponuditelja tražiti poduzimanje samo jedne od mogućih radnji predviđenih člankom 293. stavkom 1. ZJN-a, i to samo radnje dostave dokumenta. S obzirom na to da u konkretnom slučaju odabrani ponuditelj nije u svojoj ponudi propustio dostaviti jamstvo niti ga je naručitelj tijekom pregleda i ocjene ponuda tražio dostavu jamstva, već ga je tražio da postojeće (dostavljeno) jamstvo dopuni/razjasni/upotpuni, a na što je naručitelj ovlašten temeljem članka 293. stavka 1. ZJN-a i članka 20. stavka 8. Pravilnika.

Zainteresirana osoba Grad Omiš smatra da tužitelj pogrešno tumači diskrecijsko pravo naručitelja na primjenu članka 293. stavka 1. ZJN-a u vezi ograničenja iz članka 20. stavka 8. Pravilnika, jer je naručitelj kroz inicijalno dostavljenu ponudu zaprimio valjanu i naplativu bankarsku garanciju koja je sukladna odredbama DON-a, ali je kraćeg roka valjanosti od propisanog dokumentacijom. Navedeni nedostatak naručitelj je imao pravo otkloniti i uvažavajući načelo ekonomičnosti i svrhovitog trošenja javnih sredstava primjenom instituta iz članka 293. stavka 1. ZJN-a obzirom na činjenicu da je iz sadržaja ponude odabranog ponuditelja vidljivo da je ista ekonomski najpovoljnija ponuda. S tim u vezi dodaje da je odabrani ponuditelj Generalić d.o.o. u svojoj inicijalnoj ponudi pravovremeno dostavio valjanu i naplativu bankarsku garanciju, koja je imala otklonjiv nedostatak u pogledu roka važenja, te je naručitelj ispravno postupio kada je, primjenom odredbe članka 293. stavka 1. ZJN-a, otklonio otklonjivi nedostatak. 

Tužbeni zahtjev nije osnovan. Odlučujući o zakonitosti osporenog rješenja u granicama tužbenog zahtjeva, ovaj Sud nalazi da je tuženik pravilno postupio kada je odbio tužiteljevu žalbu protiv odluke o odabiru, pri čemu je za svoju odluku naveo argumentirano obrazložene razloge, utemeljene na podacima sveza spisa i pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava. Tuženik je svoju odluku utemeljio na činjenicama koje su u postupku pravilno i u potpunosti utvrđene, nakon čega je, pravilnom primjenom u rješenju navedenih odredaba ZJN-a i DON-a, osnovano zaključio da se u konkretnom slučaju ne radi o dostavljanju nove bankarske garancije, nego o ispravljanju podataka o roku valjanosti navedenom u postojećoj, u ponudi priloženoj, bankarskoj garanciji, zbog čega nije ostvarena zapreka propisana odredbom članka 20. stavka 8. Pravilnika, koja bi onemogućavala primjenu članka 293. stavka 1. ZJN-a na način kako je to učinio naručitelj u provedenom postupku.  Naime, i po ocjeni ovoga Suda, iz odredbe članka 20. stavka 8. Pravilnika jasno proizlazi da naručitelj ne smije zatražiti ponuditelja da tijekom pregleda i ocjene ponuda dostavi ponudbeni list, troškovnik i jamstvo za ozbiljnost ponude, što ovdje nije slučaj, jer je odabrani ponuditelj dostavio već u ponudi jamstvo, koje je, međutim, sadržavalo nedostatak u odnosu na rok valjanosti, zbog čega je naručitelj imao osnove tražiti ga da dostavljeno jamstvo dopuni/razjasni/upotpuni, kako je to učinio dopisom (pozivom) od 31. kolovoza 2020., a po kojem je odabrani ponuditelj postupio i otklonio navedenu nepravilnost na način da je, dostavom dodatka garanciji od 2. rujna 2020., ispravio/dopunio podatak o roku valjanosti navedenom u postojećoj bankarskoj garanciji. Takvo postupanje, naime, utemeljeno je na odredbi članka 293. stavka 1. ZJN-a, prema kojoj, ako su informacije ili dokumentacija koje je trebao dostaviti gospodarski subjekt nepotpuni ili pogrešni ili se takvima čine ili ako nedostaju određeni dokumenti, javni naručitelj može, poštujući načela jednakog tretmana i transparentnosti, zahtijevati od dotičnih gospodarskih subjekata da dopune, razjasne, upotpune ili dostave nužne informacije ili dokumentaciju u primjerenom roku ne kraćem od pet dana. Slijedom izloženog, a suprotno navodima tužbe, u konkretnom slučaju ne radi se o naknadnoj dostavi novog jamstva, što bi se tek protivilo odredbi članka 20. stavka 8. Pravilnika, već o ispravku/dopuni postojećeg, u ponudi priloženog, jamstva, koje je, sukladno na zakonu utemeljenom pozivu naručitelja, ispravljeno u odnosu na rok valjanosti (umjesto 7. studeni 2020. naveden je ispravan rok 15. studeni 2020.), zbog čega Sud ne nalazi povrede zakona na štetu tužitelja po toj osnovi.

PRESUDA Poslovni broj: UsII-436/20-6, 15. siječnja 2021.

RJEŠENJE: KLASA: UP/II-034-02/20-01/750 URBROJ: 354-01/20-10, 23. listopada 2020.