Ne radi se o dostavljanju nove bankarske garancije, nego o ispravljanju podatka o roku valjanosti navedenom u postojećoj, u ponudi priloženoj, bankarskoj garanciji

Žalitelj navodi da je odabrani ponuditelj prilikom podnošenja ponude propustio dostaviti valjano jamstvo za ozbiljnost ponude, sukladno točki 13.1. dokumentacije o nabavi, odnosno daje kao jamstvo za ozbiljnost ponude odabrani ponuditelj dostavio bankarsku garanciju s rokom valjanosti do 7. studenog 2020. godine, pri čemu navedeni rok valjanosti dostavljene bankarske garancije u trenutku podnošenja ponude odabranog ponuditelja ne udovoljava uvjetima dokumentacije o nabavi, slijedom čega navedena bankarska garancija u trenutku otvaranja ponuda ne vrijedi i ne proizvodi nikakav pravni učinak, a posebno ne ostvaruje svrhu zbog koje je propisano njezino dostavljanje. Žalitelj ističe da je rok valjanosti ponude određen točkom 9. dokumentacije o nabavi te je sukladno navedenoj točki rok valjanosti bankarske garancije trebao biti minimalno 15. studeni 2020. godine. Žalitelj smatra da je postupajući na navedeni način naručitelj neosnovano omogućio odabranom ponuditelju da nakon proteka roka za predaju ponuda u cijelosti izmijeni bankarsku garanciju na način da ista sada bude valjana i da se može uzeti kao jamstvo za ozbiljnost ponude, čime je evidentno povrijeđeno načelo jednakog postupanja u odnosu na druge ponuditelje, koji su valjane bankarske garancije dostavili sukladno dokumentaciji o nabavi te na taj način naručitelj neosnovano podilazi jednom ponuditelju. Žalitelj ističe da se u konkretnom slučaju radi upravo o situaciji iz članka 20. stavka 8. Pravilnika pa naručitelj nije mogao odabranog ponuditelja naknadno tražiti dostavu nedostajućeg jamstva i to izvan roka za dostavu ponuda, budući u ovom postupku nije riječ o nepotpunoj ili pogrešnoj dokumentaciji, već je riječ o tome da je odabrani ponuditelj trebao dostaviti važeću bankarsku garanciju sukladno točki 13.1. dokumentacije o nabavi, te se stoga njegova ponuda uopće nije trebala uzeti u razmatranje.

Uvidom u dokumentaciju o nabavi utvrđeno je daje točkom 13.1. (Jamstvo za ozbiljnost ponude) propisano sljedeće: „Gospodarski subjekt je obvezan dostaviti jamstvo za ozbiljnost ponude na iznos od 52.800,00 kuna u obliku bankarske garancije koja mora glasiti na naručitelja, mora biti ,,bezuvjetno“, „bez prigovora", „neopozivo" i „naplativo na prvi poziv" ili uplatiti novčani polog na žiroračun naručitelja: Proračun Grada Omiša, IB AN HR22 2407 0001 8300 00008, model HR24, poziv na broj 7706-OIB, a ponuditelj je u svojoj ponudi dužan dostaviti potvrdu kao dokaz da je uplata izvršena na račun. Rok važenja jamstva mora biti sukladan roku valjanosti ponude, odnosno ne smije biti kraći od roka valjanosti ponude. Ponuditelj može dostaviti jamstvo koje je duže od roka valjanosti ponude." Uvidom u dokumentaciju o nabavi utvrđeno je da je točkom 9. (Rok valjanosti ponude) propisano sljedeće: „Rok valjanosti ponude mora biti najmanje 90 dana, računajući od dana otvaranja ponuda. Ponuda obvezuje ponuditelj a do isteka roka valjanosti ponude, a na zahtjev naručitelja ponuditelj može produžiti rok valjanosti svoje ponude." U konkretnom slučaju rok važenja jamstva ne smije biti kraći od 15. studenog 2020. godine. Među strankama je nesporno, a i ovo tijelo je utvrdilo da je odabrani ponuditelj u ponudi dostavio jamstvo za ozbiljnost ponude u obliku bankarske garancije s rokom valjanosti najkasnije do 7. studenog 2020. godine, dakle rokom kraćim od traženog dokumentacijom o nabavi, te je po pozivu naručitelja za upotpunjavanjem ponude odabrani ponuditelj dostavio Dodatak I. priloženoj bankarskoj garanciji u kojem je ispravljen u garanciji pogrešno naveden rok valjanosti na način da ista sada vrijedi najkasnije do 15. studenog 2020. godine. Među strankama je međutim sporno ima li u konkretnom slučaju mjesta primjeni instituta iz članka 293. ZJN 2016. Ocjenjujući ovaj žalbeni navod ovo tijelo je utvrdilo da se u konkretnom slučaju ne radi o dostavljanju nove bankarske garancije, kako to žalitelj u žalbi navodi, nego o ispravljanju podatka o roku valjanosti navedenom u postojećoj, u ponudi priloženoj, bankarskoj garanciji te je u tom smislu naručitelj pravilno primijenio institut iz članka 293. ZJN 2016. Slijedom svega navedenog ovaj žalbeni navod ocijenjen je neosnovanim.

RJEŠENJE: KLASA: UP/II-034-02/20-01/750 URBROJ: 354-01/20-10, 23. listopada 2020.

Protiv ovog rješenja Polinom d.o.o., Split pokrenuo je i upravni spor.

PRESUDA Poslovni broj: UsII-436/20-6, 15. siječnja 2021.