Neosporavanje odbijanja - konačno odbijanje ponude

U konkretnom postupku žalitelj je kako bi dokazao svoje pravo na žalbu morao osporiti razlog odbijanja svoje ponude, odnosno odbijanje njegove ponude kao neprihvatljive, što znači da je morao dokazati da upravo on ima pravni interes za dobivanje predmetnog ugovora i da je pretrpio ili bi mogao pretrpjeti štetu od kršenja subjektivnih prava. Potrebno je istaknuti da se pravni interes ne procjenjuje u odnosu na eventualni budući postupak javne nabave, već u odnosu na predmetni postupak, tako da žalitelj treba dokazati da ima pravni interes za dobivanje predmetnog ugovora o javnoj nabavi.

Da žalitelj koji žalbom ne osporava razlog odbijanja svoje ponude nema pravo na žalbu jer nisu ispunjeni uvjeti iz članka 401. ZJN 2016 (pravni interes za dobivanje  ugovora i pretrpljena šteta od navodnog kršenja subjektivnih prava) potvrđuje i praksa  Suda, primjerice presude pod poslovnim brojevima UsII-216/21-7 od 8. srpnja 2021.,  UsII-326/21 od 25. studenog 2021., UsII-145/20 od 28. svibnja 2020. i UsII-112/19 od  7. ožujka 2019.

Nadalje, tuženik postojanje pravnog interesa za izjavljivanje žalbe argumentira činjenicom da nije „konačno isključen“, pozivajući se na određene presude Suda Europske unije.

Dakle, Direktiva zainteresiranom stranom za učinkovito preispitivanje odluka o odabiru smatra ponuditelja koji nije konačno isključen (odnosno odbijen), pri čemu se  konačno isključenim smatra 1. ako je neovisno tijelo za pravnu zaštitu odlučilo da je njegovo isključenje zakonito ili 2. ako njegovo isključenje više ne može biti predmet postupka pravne zaštite. Dakle, ako odluka o isključenju (odnosno odbijanju) još nije  postala konačna ponuditelj ima aktivnu procesnu legitimaciju u odnosu na odluku o  dodjeli (vidjeti u tom smislu presude Suda Europske unije C-497/20 od 21. prosinca  2021., C-131/16 od 11. svibnja 2017.).

Slijedom navedenog, s obzirom na to da žalitelj svojom žalbom nije osporavao  razlog odbijanja svoje ponude, tuženik (kao nadležno tijelo za pravnu zaštitu) nije niti mogao doći u poziciju da odlučuje o zakonitosti razloga za odbijanje njegove ponude te je odluka o odbijanju njegove ponude samim time postala konačna budući da razlog odbijanja njegove ponude koji nije pravodobno (u zakonski određenom prekluzivnom roku za žalbu na odluku o odabiru) osporen ne može stoga više biti predmet postupka  pravne zaštite. Drugim riječima, time što Tužitelj u žalbenom postupku kod Tuženika  nije osporio razlog odbijanja svoje ponude, sam je sebe, svojim (ne) postupanjem  konačno isključio pa se u konkretnom slučaju u smislu odredbe članka 2.a. Direktive  radi o isključenju koje više ne može biti predmet postupka pravne zaštite.

PRESUDA: Poslovni broj: UsII-112/22-9, 8. srpnja 2022.

RJEŠENJE: KLASA: UP/ll-034-02/22-01/255 URBROJ: 354-02/12-22-3, 12. travnja 2022.