Naručitelj je odredio predmet nabave tako da na najbolji način zadovolji potrebe naručitelja pri čemu ne pogoduje određenom gospodarskom subjektu

Žalitelj u bitnome osporava zakonitost traženog uvjeta tehničke i stručne sposobnosti. Točkom 4.3.3. dokumentacije o nabavi navedeno je da će ponuditelj dokazati tehničku sposobnost ukoliko raspolaže najmanje jednom linijom za javni cestovni prijevoz na području Bjelovarsko - bilogorske županije (koja prometuje područjem grada Bjelovara), a kojom bi se učenici mogli neograničeno koristiti te je navedeno da je ta pogodnost posebno važna za učenike s posebnim potrebama. Žalitelj navodi da je takvo traženje naručitelja suprotno načelu tržišnog nadmetanja i načela jednakog tretmana iz članka 4. ZJN 2016. i Zakona o prijevozu u cestovnom prometu jer je člankom 4., stavak 1., točka 36. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu određeno da se učenici od i do škole prevoze posebnim linijskim prijevozom. Navodi da je za razliku od toga, člankom 4., stavak 1., točka 19. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu određeno da se javni linijski prijevoz putnika u cestovnom prijevozu putnika odvija po određenim linijama i po unaprijed utvrđenom voznom redu, cijeni i općim uvjetima prijevoza te se smatra javnom uslugom. Smatra, budući prijevoz ostalih putnika zajedno sa djecom učenicima osnovnih škola nije dopušten, da je nezakonita i odredba članka 8. prijedloga ugovora jer se na taj način djeca prevoze sa svim ostalim kategorijama putnika, što se kosi sa osnovnim načelima postupanja i odnosu prema djeci. U okviru istog žalbenog navoda ističe da je ovakvom odredbom dokumentacije o  nabavi došlo  do  pogodovanja gospodarskom subjektu  Čazmatrans.  Navodi da dozvole za javni linijski prijevoz na području Bjelovarsko - bilogorske županije ima samo Čazmatrans Nova d.o.o. i povezana društva.

Naručitelj u svom odgovoru na žalbu navodi da je točku 4.3.3. dokumentacije o nabavi uvrstio  zbog  specifičnosti pružanja tražene usluge u  pojedinim slučajevima (nemogućnost organiziranja prijevoza organiziranim prijevozom) zbog mreže škola i radnog vremena. Navodi da pretpostavka da učenici koriste javni linijski prijevoz podrazumijeva da imaju pratnju. Navodi da odbacuje namjeru pogodovanja bilo kojem potencijalnom ponuditelju smatrajući da se tehnička i stručna sposobnost uvijek može dokazati oslanjanjem na sposobnost drugih subjekata ili kroz zajednicu ponuditelja.

Za ocjenu ovog žalbenog navoda potrebno je istaknuti da je odredbom članka 69. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi propisano u bitnome daje osnivač (škole) dužan organizirati prijevoz učenika osnovnih škola sukladno udaljenosti od škole do kuće, međutim citirana odredba ne propisuje način organiziranja prijevoza učenika, odnosno ne zabranjuje naručitelju da prijevoz organizira bilo kao javni linijski prijevoz ili kao posebni linijski prijevoz. Proizlazi da je naručitelj odredio predmet nabave tako da na najbolji način zadovolji potrebe naručitelja, koje je i obrazložio te se stoga ne može prihvatiti prigovor žalitelja koji smatra nezakonitim to što je naručitelj u konkretnom slučaju odabrao prijevoz učinka putem javnog linijskog prijevoza.Slijedom navedenog, žalbeni navod se u ovom dijelu ocjenjuje neosnovanim. Mjerodavnim odredbama zakona propisano je da naručitelj određuje predmet nabave sukladno svojim potrebama, pri čemu opis predmeta nabave ne smije pogodovati određenom gospodarskom subjektu.  Primjenjujući navedeni pravni okvir na utvrđeno činjenično stanje (iz kojeg proizlazi da tri gospodarska subjekta obavljaju prijevoz na području županije), ovo tijelo ocjenjuje da žalitelj nije sukladno odredbi članka 403.  ZJN 2016  dokazao  da naručitelj spornim odredbama dokumentacije o  nabavi pogoduje određenom gospodarskom subjektu. Slijedom navedenog žalbeni navod je i u ovom dijelu ocjenjen kao neosnovan.

RJEŠENJE: KLASA: UP/II-034-02/20-01/655  URBROJ: 354-01/20-8, 30. rujna 2020.