Člankom 263. stavkom 2. ZJN nije propisano da se dopuna ili pojašnjenje dokumentacije koja se mora tražiti u smislu stavka 1. istoga članka Zakona može tražiti samo jedanput

U tužbi protiv rješenja KLASA: UP/II-034-02/19-01/571 URBROJ: 354-01/19-18, 13. kolovoza 2019.,tužitelj zajednica ponuditelja COMSA S.A., Barcelona, Kraljevina Španjolska, COMSA INSTALACIONES Y SISTEMAS INDUSTRIALES S.A., Barcelona, Kraljevina Španjolska navodi da je odabran kao najpovoljniji ponuditelj u otvorenom postupku javne nabave naručitelja HŽ Infrastruktura d.o.o. iz Zagreba u kojem je predmet nabave bila modernizacija, obnova i elektrifikacija željezničke pruge Vinkovci - Vukovar, a kao kriterij odabira bila je ekonomski najpovoljnija ponuda. U predmetnom postupku javne nabave pristiglo je deset ponuda od kojih je naručitelj tri ocijenio valjanim te je dana 10. lipnja 2019. donio odluku o odabiru kojom je kao najpovoljniju odabrao upravo ponudu tužitelja. Na predmetnu odluku o odabiru žalbu je tuženiku izjavila Zajednica ponuditelja Strabag d.o.o. i Strabag AG. Tuženik je žalbu uvažio i poništio odluku o odabiru zbog nezakonite primjene članka 263. stavka 2. Zakona o javnoj nabavi, odnosno zbog činjenice da je naručitelj od tužitelja kao najpovoljnijeg ponuditelja zatražio u dva navrata dopunu, odnosno pojašnjenje, a da je, prema stavu tuženika, to mogao učiniti samo jedanput, odnosno daje mogao učiniti i više puta, ali ne u odnosu na iste dokaze. Tužitelj citira sporni članak 263. stavak 1., 2. i 3. Zakona o javnoj nabavi i navodi da se iz te odredbe jasno može utvrditi kako nigdje nije decidirano zabranjeno da naručitelj može višekratno tražiti otklanjanje nedostataka i nejasnoća što daje ostavljeno diskreciji naručitelja. Svoje navode potkrjepljuje i pravnim mišljenjem profesora na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu Marka Turudića dostavljenog uz tužbu.

Tuženik u odgovoru na tužbu navodi daje među strankama sporna primjena prava i to članka 263. Zakona o javnoj nabavi u dijelu koji se odnosi na mogućnost naručitelja da od ekonomski najpovoljnijeg ponuditelja zahtjeva nadopunu ili objašnjenje dokaza zaprimljenih kao „ažurirani popratni dokumenti". S tim u vezi smatra neosnovanim tužbeni navod da je zakonodavac mogućnost korištenja instituta dopune ili objašnjenja ažuriranih popratnih dokumenata ostavio u potpunoj diskreciji naručitelja i da se onemogućavanjem naručitelju da više puta traži dopunu i objašnjenje narušava naručiteljeva Zakonom o javnoj nabavi zajamčena sloboda diskrecijskog utvrđivanja sposobnosti ponuditelja. Smatra da je stavkom 2. člankom 263. Zakona o javnoj nabavi propisano diskrecijsko pravo naručitelja da zahtjeva nadopunu ili objašnjenje ažuriranih popratnih dokumenata, a ako ponuditelj ne postupi u roku ili dostavljenim dokumentima ne dokaže ispunjavanje uvjeta, obvezan je odbiti takvu ponudu što je jasno propisano u stavku 3. navedenog članka Zakona.

Zainteresirana osoba HŽ Infrastruktura u odgovoru na tužbu navodi daje dopisom od 22. siječnja 2019. pozvao tužitelja na dostavu ažuriranih popratnih dokumenata temeljem članka 263. stavka 1. Zakona o javnoj nabavi. Nadalje, navodi da je, sukladno članku 263. stavku 2. Zakona o javnoj nabavi, dopisom od 18. veljače 2019., a nakon pregleda dostavljenih ažuriranih popratnih dokumenata, zatražio nadopunu/pojašnjenje dijela dostavljenih ažuriranih dokumenata. Naručitelj je također dopisom od 16. travnja 2019. zatražio još jednu nadopunu/pojašnjenje iz razloga razjašnjenja dostavljenih potvrda. 

Nije sporno u ovoj upravnoj stvari da je javni naručitelj u smislu naprijed citirane odredbe članka 263. ZJN dva puta zatražio od tužitelja kao najpovoljnijeg ponuditelja nadopunu/pojašnjenje dostavljene dokumentacije.Sporno je da li je pojašnjenje/nadopunu mogao tražiti više puta ili samo jedanput te u kojem slučaju dolazi do primjene stavka 3. citiranog članka Zakona. Prema ocjeni ovog Suda odredba stavka 2. članka 263. ZJN ne daje temelja za zaključak da bi naručitelj kojega obvezuje odredba stavka 1. članka 263. ZJN mogao samo jedanput tražiti pojašnjenje/nadopunu ažurirane dokumentacije, odnosno da bi višekratno traženje pojašnjenja dovelo do situacije kakvu ima u vidu stavak 3. članak 263. Zakona o javnoj nabavi, odnosno da bi ponudu trebalo odbiti. Ovo i iz razloga što se prema stavku 3. ponuda treba odbiti ukoliko ponuditelj koji je podnio ekonomski najpovoljniju ponudu ne dostavi ažurne popratne dokumente u ostavljenom roku ili njima ne dokaže da ispunjava uvjete iz članka 260. stavka 1. točke 1.-3. ovoga Zakona. U konkretnom slučaju tužitelj je dostavio pojašnjenje u roku koji je zatražio javni naručitelj, a što je ocjenjeno sukladnim članku 260. stavku 1. točkama 1., 2. i 3. ZJN pa stoga prema ocjeni ovog Suda nije došlo do situacije kakvu ima u vidu stavak 3. citiranog članka 263. ZJN. Naime, valja podsjetiti da je u ostvarivanju načela zakonitosti javnopravnim tijelima dopušteno samo ono što je zakonom izričito propisano. Kako člankom 263. stavkom 2. ZJN nije propisano da se dopuna ili pojašnjenje dokumentacije koja se mora tražiti u smislu stavka 1. istoga članka Zakona može tražiti samo jedanput, Sud ne prihvaća stajališta tuženika da je iz tog razloga odluka o odabiru tužitelja kao najpovoljnijeg ponuditelja nezakonita. Imajući u vidu izloženo trebalo je osporeno rješenje kao nezakonito poništiti i odbiti žalbu žalitelja kao neosnovanu.

PRESUDA Poslovni broj: UsII-485/19-8, 18. listopada 2019.

RJEŠENJE: KLASA: UP/II-034-02/19-01/571 URBROJ: 354-01/19-18, 13. kolovoza 2019.