Činjenica postojanja osnove za isključenje žalitelja u odnosu na njegovu ponudu pogrešno je utvrđena

Žalitelj osporava svoje isključenje zbog postojanja duga na ime neplaćenih obveza mirovinskog i zdravstvenog osiguranja. Pojašnjava da je naručitelj dana 6. svibnja 2020. izvršio dohvat podataka putem EOJN RH te je u dostavljenoj potvrdi Porezne uprave za člana zajednice ponuditelja (Sl-Grad d.o.o., Mošćenica) bio naveden dug od 59.729,61 kuna na ime poreza na dobit u iznosu od 11.980,42 kn, doprinosa za mirovinsko-II-radni odnosi u iznosu 6.395,45 kuna, članarine HGK u iznosu 1.083,49 kuna, doprinosa za mirovinsku generacijsku solidarnost u iznosu 21.616,79 kuna te doprinosa za zdravstveno osiguranje u iznosu 18.653,46 kuna. Navodi da je naručitelj žalitelja pozvao na pojašnjenje te je žalitelj dana 13. svibnja 2020. dostavio očitovanje navodeći da nije u dugu, već ima preplatu u iznosu od 3.144.400,00 kuna te je osim toga kao poslodavac korisnik mjere za očuvanje radnih mjesta s obzirom na pandemiju virusom Covid-19, pa je stoga obveza Republike Hrvatske bila stornirati sve obveze za doprinose od ožujka 2020. do svibnja 2020. godine. Žalitelj ističe da njegove navode potvrđuje i Porezna uprava koja je poništila svoju Potvrdu od 6. svibnja 2020. godine te dana 8. svibnja 2020. izdala novu Potvrdu u kojoj je navedeno da nema duga. Dalje ističe da osim toga iz očitovanja Porezne uprave proizlazi i da je oslobođen obveze plaćanja doprinosa za iznos isplaćene sufinancirane neto plaće po osnovi potpore očuvanja radnih mjesta, pa stoga niti nije mogao imati obvezu s osnova obveznim doprinosa, dok je razlika iznosa po usklađenju (2.563,32 kuna) nastala krivnjom Hrvatskog zavoda za zapošljavanje. Žalitelj smatra da su u trenutku kada je naručitelj vršio dohvat (dana 6. svibnja 2020.), na snazi bile posebne okolnosti, slijedom čega je gospodarski subjekt SI-Grad d.o.o. bio oslobođen obveznih doprinosa, a što navodi da je Porezna uprava i potvrdila u očitovanju od 22. svibnja 2020. godine. Nadalje navodi da je Porezna uprava po službenoj dužnosti bila dužna vršiti usklađenje sa Hrvatskim zavodom za zapošljavanje, što nije učinila te je naposljetku priznala svoju grešku te poništila spornu potvrdu od 6. svibnja 2020. te izdala novu od 8. svibnja 2020. godine. Ističe da je evidentiranje nepostojećeg dugovanja došlo zbog zakašnjenja prilikom usklađenja i otpisa podataka od strane Porezne uprave i pogreške Hrvatskog zavoda za zapošljavanje prilikom isplate potpora za više radnika nego što je traženo. Navodi da su podaci i dalje neusklađeni jer je Ugovor o dodjeli potpore za očuvanje radnih mjesta potpisan tek 3. lipnja 2020. te smatra daje naručitelj trebao sve okolnosti uzeti u obzir.

Naručitelj u svom odgovoru na žalbu navodi da je žalitelj isključen zbog neplaćanja obveza za mirovinsko i zdravstveno osiguranje. Nadalje navodi da je iscrpno utvrdio činjenično stanje, koje detaljno opisuje kronološkim redom te navodi da je na kraju Porezna uprava svojim posljednjim očitovanjem nesporno navela da je postojao dug na ime doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje u iznosu od 2.563,33 kuna na dan 6. svibnja 2020. kada je vršen dohvat. Porezna uprava posljednje očitovanja dala 28. svibnja 2020. te niti žalitelj niti naručitelj nisu ovlašteni propitkivati utvrđenje Porezne uprave, odnosno bilo je dovoljno vremena da Porezna uprava do 28. svibnja 2020. kada je pisala posljednje očitovanje, utvrdi sve relevantne okolnosti. Nadalje navodi da okolnost da je gospodarski subjekt SI-Grad d.o.o., Mošćenica u preplati, nije odlučna jer se prijeboj ne vrši automatski nego je potrebna izjava o prijeboju. Navodi da je žalitelj imao uvid u svoje poslovne knjige te je bio dužan voditi računa o zaduženjima te na vrijeme reagirati ako je smatrao da neka od tijela ne obavljaju svoje dužnosti na vrijeme i usklađeno s drugim tijelima.

Odabrani ponuditelj u svom očitovanju navodi u bitnome kao naručitelj te ističe da je očitovanje Porezne uprave od 28. svibnja 2020. ključno jer se navodi da nakon izvršenih plaćanja (od 6. i 7. svibnja) te usklađenja i otpisa dugovanja, proizlazi daje na dan 6. svibnja 2020. postojalo dugovanje od 2.563,32 kuna slijedom čega je naručitelj ispravno odlučio. 

U svom očitovanju na naručiteljev odgovor na žalbu žalitelj u bitnome navodi da naručitelj donosi zaključke koji su u suprotnosti sa ispravama u spisu te relevantnim zakonskim odredbama. Žalitelj navodi da je među strankama nesporno da je Porezna uprava poništila potvrdu o stanju duga na dan 6. svibnja 2020. godine te se ta potvrda kao takva ne može koristiti. Stoga smatra, argumentum a contrario da na spomenuti dan ne postoji, niti je postojala potvrda Porezne uprave o stanju duga.

Radi pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja ovo tijelo se obratilo Poreznoj upravi, Središnji ured, sa zamolbom za pružanjem pravne pomoći. Dopisom od 31. kolovoza 2020. godine, KLASA: 410-01/20-01/1798, URBROJ: 513-07-21-02-20-4, Porezna uprava, Središnji ured, u svom očitovanju navodi u bitnome kronologiju nastanka duga, ističe daje porezni obveznik sukladno članku 107. stavku 3. Općeg poreznog zakona oslobođen plaćanja doprinosa za iznos isplaćene sufinancirane neto plaće po osnovi potpore za očuvanje radnih mjesta koju isplaćuje Hrvatski zavod za zapošljavanje, da je nakon izdavanja potvrde o stanju duga od 6. svibnja 2020. porezni obveznik tražio usklađenje podataka u knjigovdstvenim karticama koje se odnose na dug doprinosa za obvezna osiguranja obzirom da na dan izdavanja potvrde 6. svibnja na knjigovodstvenoj kartici nije bilo provedeno usklađenje knjiženja za iznos isplaćene sufinancirane neto plaće po osnovi potpore za očuvanje radnih mjesta. Nadalje je u predmetnom dopisu Porezne uprave navedeno da je nakon provedenog usklađenja podataka temeljem evidencija Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, poreznog obveznika i podataka Porezne uprave utvrđeno da je obvezniku po osnovi zaduženja po JOPPD obrascu 20106 temeljem kojeg je ostvario potporu za očuvanje radnih mjesta, te čije je dospijeće bilo 15. travnja 2020. godine, ostalo na dan 6. svibnja dugovanje po računima 2283, 8168 i 8486 te da je preostali iznos uplaćen po provedenom usklađenju 7. svibnja 2020. Nastavno na zaprimljeno očitovanje Porezne uprave, Središnjeg ureda te činjenicu da iz zaprimljenog očitovanja proizlazi je Hrvatski zavod za zapošljavanje isplatio potporu za 36, umjesto za 33 radnika, ovo tijelo je dana 7. rujna 2020. zatražilo dodatno očitovanje od Porezne uprave (KLASA: UP/II-034-02/20-01/531, URBROJ: 354-01/20-10) na okolnost da li je dug u iznosu od 2.563,33 koji je utvrđen nakon usklađenja podataka 7. svibnja 2020. nastao kao posljedica isplate potpora za očuvanje radnih mjesta ili se odnosi na obveze poreznog obveznika koje nisu vezane za predmetne potpore te je li imenovani porezni obveznik u danim okolnostima na dan 6. svibnja mogao znati da postoji dug u spomenutom iznosu. U svom odgovoru Porezna uprava, Središnji ured (KLASA: 410-01/20-01/1798, URBROJ: 513-07-21-02-20-10 od 18. rujna 2020.) navodi da je navedeni dug u iznosu od 2.563,33 kune nastao kao posljedica usklađivanja knjigovodstvenih evidencija Porezne uprave po osnovi otpisa doprinosa za sufinancirane neto plaće te navodi da je poreznom obvezniku u svakom trenutku omogućen uvid u knjigovodstveno stanje svojih računa. Naručitelj se prilikom donošenja odluke o odabiru oslanjao na informacije iskazane u potvrdi Porezne uprave od dana 6. svibnja 2020. godine koja je poništena te na informacije iz dostavljenih očitovanja Porezne uprave iz kojih proizlazi da je dug na dan 6. svibnja 2020. u iznosu od 2.563,33 kuna iskazan nakon usklađivanja knjigovodstvenih evidencija Porezne uprave i Hrvatskog zavoda za zapošljavanje. Međutim, iz dodatnih očitovanja Porezne uprave danih ovom tijelu, proizlazi da je iskazani dug od 2.563,33 kune nastao kao posljedica usklađivanja knjigovodstvenih evidencija Porezne uprave po osnovi otpisa doprinosa za sufinancirane neto plaće za 33 radnika, dok je Hrvatski zavod za zapošljavanje isplatio neto plaće za 36 radnika te će pretplaćeni iznos potraživati natrag. Stoga, imajući na umu da je Hrvatski zavod za zapošljavanje isplatu neto plaće (za 36 radnika) vršio u ožujku 2020. te da je isti tek u lipnju 2020. ugovorno regulirao predmetni pravni odnos (za 33 radnika), uz okolnost da je Porezna uprava otpis doprinosa izvršila za 33 radnika (pa su stoga doprinosi za preostala 3 radnika ostali evidentirani, odnosno zaduženi) te je iskazani dug posljedica usklađivanja evidencija (i to tek po zahtjevu poreznog obveznika unatoč jasnoj obvezi navedenih tijela da postupaju po službenoj dužnosti), uvažavajući činjenicu da će Hrvatski zavod za zapošljavanje tek u narednom razdoblju potraživati za tri radnika pretplaćeni iznos plaća, opravdano se može zaključiti da su obveze predmetnog poreznog obveznika na dan dohvata (6. svibnja 2020.) bile (i još su) neusklađene sa stvarnim stanjem pa predmetni gospodarski subjekt objektivno nije mogao znati za postojanje propusta u pravovremenom postupanju nadležnih tijela čiji je uzrok iskazivanje duga na ime doprinosa u iznosu od 2.563.32 kuna za ožujak s dospijećem 15. travnja 2020. 

Dakle, ovo je tijelo, savjesno i brižljivo ocijenilo sve dokaze prikupljene u žalbenom postupku te iste ocijenilo sukladno članku 9. ZUP-a te utvrdilo da je u pravu žalitelj kad navodi da poreznom obvezniku SI-Grad d.o.o. prije nego je sam zatražio usklađenje podataka Porezne uprave (a što nije bila njegova obveza, već je isto bila dužna učiniti Porezna uprava) nisu bile dane relevantne informacije od nadležnih tijela na temelju koje bi ono moglo utvrditi svoje obveze s aspekta javnih davanja po osnovi isplaćenih potpora za očuvanje radnih mjesta te da je porezni obveznik odmah nakon što je po njegovom zahtjevu usklađeno stanje knjigovodstvanih kartica 7. svibnja 2020. podmirio navedeno dugovanje. Slijedom navedenog, ovo tijelo ocjenjuje da je naručitelj odluku o isključenju ponude žalitelja utemeljio na podacima iz evidencije Porezne uprave (postojanju evidencije o dugu u iznosu od 2.563,33 kn), a da je u žalbenom postupku nedvojbeno utvrđeno da u evidenciji Porezne uprave na dan 6. svibnja 2020. godine porezne obveze po osnovi doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje nisu bile točno utvrđene niti je porezni obveznik imao informaciju o stvarnom stanju duga, a što je u konkretnom slučaju posljedica propusta nadležnih tijela na koja žalitelj nije imao mogućnosti utjecati pa u tom smislu ne smije trpjeti ni nikakve negativne posljedice takvog postupanja, pa tako ni isključenje iz postupka nabave. Slijedom navedenog ne može otkloniti prigovor žalitelja da je činjenica postojanja osnove za isključenje u odnosu na njegovu ponudu pogrešno utvrđena, odnosno da njegova ponuda nije trebala biti isključena. Stoga je žalbeni navod u ovom dijelu ocijenjen kao osnovan.

RJEŠENJE: KLASA: UP/II-034-02/20-01/531 URBROJ: 354-01/20-15, 2. listopada 2020.

Protiv navedenog tuženikovog rješenja tužbu je ovom Sudu podnio Strabag d.o.o., Zagreb, u kojoj u bitnom navodi i obrazlaže razloge zbog kojih to rješenje smatra nezakonitim, odnosno iscrpno navodi zbog čega smatra da je poništena odluka o odabiru u cijelosti pravilna i zakonita. Predlaže Sudu da poništi pobijano rješenje. Međutim, tužba je odbijena zbog nedostatka aktivne legitimacije tužitelja za samostalno podnošenje tužbe.

PRESUDA: Poslovni broj UsII-382/20-6, 10. prosinca 2020.