Žalitelj tvrdi da naručitelj dva puta ocjenjuje isti kriterij

Žalitelj navodi da naručitelj vrednuje vlastitu infrastrukturu gospodarskog subjekta kroz kriterij teritorijalne pokrivenosti signalom (točka 30.2.1. dokumentacije), dok istodobno određuje uvjete bodovanja baznih stanica GS (točka 30.2.4. dokumentacije). Žalitelj ukazuje na nepravilnost koja se ogleda u činjenici da naručitelj dva puta ocjenjuje isti kriterij kada ocjenjuje vlastitu infrastrukturu i bazne stanice, jer vlastita infrastruktura konzumira i bazne stanice. Žalitelj navodi da ta tvrdnja proizlazi iz članka 2. stavka 1, točke 9, Zakona o elektroničkim komunikacijama.

Utvrđeno je da iz citiranog članka 2. Zakona o elektroničkim komunikacijama doista proizlazi da elektronička komunikacijska infrastruktura i druga povezana oprema u kontekstu toga Zakona čine pravnu cjelinu, no u konkretnom slučaju naručitelj je kriterij vlastite infrastrukture i kriterij baznih stanica propisao u odnosu na različite ciljeve, odnosno različitu svrhu, jer se prvim kriterijem ocjenjuje teritorijalna pokrivenost signalom, odnosno dostupnost usluge, neovisno o kvaliteti signala, dok se drugim kriterijem ocjenjuje kvaliteta signala neovisno o teritorijalnoj pokrivenosti. Također, razvidno je da su u konkretnom slučaju traženi podkriteriji vezani uz kvalitetu usluge koja je predmet nabave, te da se ne radi isključivo o kvantitativnim podacima koji bi se odnosili na sposobnost gospodarskih subjekata. Uz navedeno, valja ukazati na to da je naručitelj kao podkriterij zahtijevao „vlastitu“ infrastrukturu, što žalitelj u bitnom smatra protivnim načelu tržišnog natjecanja. Međutim, iz Zakona o elektroničkim komunikacijama i Pravilnika o načinu i uvjetima pristupa i zajedničkog korištenja elektroničke komunikacijske infrastrukture i druge povezane opreme („Narodne novine“, broj 36/16.) proizlazi da svaki operator korisnik ima mogućnost pod određenim uvjetima koristiti elektroničke komunikacijske infrastrukture i druge povezane opreme, a temeljem sklopljenog ugovora s infrastrukturnim operatorom, dok iz predmetne odredbe dokumentacije i opisa kriterija ne proizlazi da se traži vlasništvo nad infrastrukturom i opremom, slijedom čega je utvrđeno da u konkretnom slučaju traženje naručitelja nije protivno načelu tržišnog natjecanja. Sukladno navedenom, žalbeni navod se u tom dijelu ocjenjuje neosnovanim.

RJEŠENJE KLASA: UP/II-034-02/17-01/744, URBROJ: 354-01/17-6, od 16. studenog 2017.