Žalitelj smatra da odabrani ponuditelj nema dovoljno radnog iskustva u zaštitarskoj djelatnosti

Žalitelj navodi da je točkom 32. DON-a (Kriterij za odabir ponude) u dijelu 32.2.2. (Nefinancijski kriterij - dodatni kriterij) naručitelj propisao da će pod točkom A.) bodovati kriterij iskustva djelatnika koji će biti angažirani na izvršenju ugovora odnosno iskustva iz ponude koja se ocjenjuje (ukupan broj godina radnog iskustva za 12 zaštitara koji su ostvarili na poslovima privatne zaštite), zatim da je za izračun po ovom kriteriju ponuditelj bio obvezan dostaviti za prijavljene zaštitare potvrdu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (dalje: HZMO) o podacima evidentiranim u matičnoj evidenciji iz koje je vidljiv ukupan staž te navesti ukupan broj godina (slovima i brojem) radnog staža koje je prijavljenih 12 zaštitara ostvarilo na poslovima privatne zaštite. Žalitelj navodi da je odabrani ponuditelj dostavio potvrdu HZMO-a o podacima u matičnoj evidenciji i izjavu, međutim da navedeni dokumenti nisu dovoljan dokaz da su zaštitari s popisa staž ostvarili upravo na poslovima privatne zaštite kao što je traženo DON-om. Nadalje, žalitelj smatra da je naručitelj, sukladno članku 285. stavak 3. ZJN 2016 morao učinkovito provjeriti točnost dostavljenih podataka, a ne pokloniti pažnju neprimjerenim dokazima.

Dalje, žalitelj navodi da je točkom 32.2.2. DON-a (Nefinancijski kriterij - dodatni kriterij) naručitelj propisao da će pod točkom B.) bodovati kriterij radnog iskustva tvrtke koja se bavi zaštitarskom djelatnošću, pri čemu će se bodovati broj godina od osnivanja tvrtke. Navodi da je za izračun po ovom kriteriju ponuditelj bio obvezan dostaviti dokument kojim će dokazati radno iskustvo tvrtke koja se bavi zaštitarskom djelatnosti (rješenje o osnivanju, povijesni izvadak iz sudskog registra ili drugi jednakovrijedan dokument koji pokazuje vrijeme osnivanja tvrtke). Žalitelj smatra da je naručitelj i u slučaju kriterija pod točkom B.) pažnju poklonio neprimjerenom dokazu kojeg je dostavio odabrani ponuditelj budući da je Zakonom o privatnoj zaštiti („Narodne novine“ broj 68/03., 31/10 i 139/10.) jasno i nedvojbeno propisano tko i od kojeg trenutka može obavljati poslove privatne zaštite, a koji trenutak ne mora biti podudaran s vremenom osnivanja tvrtke jer je u međuvremenu moglo doći do promjena djelatnosti promatrane tvrtke (npr. od 1995. do 2011. godine se bavila trgovinom motornim vozilima, a od 2011. po posebnom odobrenju do danas sa poslovima privatne zaštite), zbog čega smatra da je postupanje naručitelja protivno ZJN 2016 odnosno članku 285. stavak 3. ZJN 2016.

Utvrđeno je da je naručitelj u točki 32.2. DON-a pod točkom A.) propisao da će kao jedan od kriterija za odabir ponude bodovati ukupan broj godina radnog iskustva djelatnika na poslovima privatne zaštite te je naveo dokumente koje su ponuditelj i obvezni dostaviti za potrebe bodovanja po navedenom kriteriju, a pod točkom B.) kao jedan od kriterija za odabir ponude propisao je radno iskustvo tvrtke koja se bavi zaštitarskom djelatnošću te je naveo dokument kojim će dokazati radno iskustvo tvrtke. S obzirom da je odabrani ponuditelj u svojoj ponudi dostavio traženu potvrdu HZMO iz koje je vidljiv ukupan staž i Izjavu u kojoj je naveden ukupan broju godina radnog staža koje su prijavljeni zaštitari ostvarili na poslovima privatne zaštite te rješenje o osnivanju društva i potvrdu Trgovačkog suda u Osijeku iz koje je razvidan povijesni slijed upisa u sudski registar, prema ocjeni DKOM-a naručitelj je zakonito postupio kada je na temelju dostavljenih dokumenata odabranom ponuditelju dodijelio bodove prema kriteriju za odabir ponude iz točke A.) i B.). Slijedom navedenog, žalbeni navod je neosnovan.

RJEŠENJE  KLASA: UP/II-034-02/18-01/1017, URBROJ: 354-01/18-8 od 28. prosinca 2018.