Žalitelj smatra da je naručitelj trebao sam provjeravati točnost podataka jer žalitelj iste nije dostavio

Žalitelj navodi da, iako je naručitelj imao mogućnost efikasnog pristupa javno dostupnim podacima nije niti pokušao od HZMO i uvidom u sudski registar, odnosno kod nadležne policijske postaje ili nadležnog Ministarstva ishoditi pravovaljane dokaze, nego je u slučaju odabranog ponuditelja pažnju pridao nedostatnim dokazima, a kod žalitelja u dijelu ocjene vrednovanja nefinancijskog kriterija dodijelio je nulu bodova (jer nisu dostavljene potvrde HZMO i izvadak iz sudskog registra) iako je na raspolaganju imao niz efikasnih i dostupnih mjera na koje upućuju odredbe ZJN 2016 (članak 4. stavak 1. i 3., članak 293. stavak 1. ZJN 2016). 

Budući da su DON-om izričito propisani dokumenti koje ponuditelji dostavljaju u svrhu bodovanja po navedenom kriteriju, između kojih je i potvrda HZMO-a kao javna isprava i potvrda Trgovačkog suda u Osijeku, nije u pravu žalitelj kada navodi da navedeni dokumenti nisu dovoljan dokaz, odnosno da je naručitelj trebao dodatno provjeravati točnost dostavljenih podataka. Nadalje, žalitelj svoje tvrdnje da dostavljeni dokumenti odabranog ponuditelja nisu dostatni dokaz da su zaštitari svoj staž ostvarili upravo na poslovima privatne zaštite nije dokazao. Odabrani ponuditelj dostavio je dokumente koji su traženi točkom 32.2. DON-a pod točkom A.) i B.) dok žalitelj nije. Stoga je žalbeni navod ocijenjen kao neosnovan.

RJEŠENJE  KLASA: UP/II-034-02/18-01/1017, URBROJ: 354-01/18-8 od 28. prosinca 2018.