Žalitelj smatra da je odabrani ponuditelj umanjio vrijednost svoje ponude i prikrio stvarni trošak

Žalitelj navodi da je odabrani ponuditelj za stavku 1. troškovnika ponudio reagens za određivanje IgE tvorničkog naziva QUANTIA IgE po jediničnoj cijeni 7,00 kn bez PDV-a, odnosno 8,75 kn sa PDV-om, a što za 1500 testova iznosi 10.500,00 kn bez PDV-a, odnosno 13.125,00 kn sa PDV-om. U zasebnoj tablici sa popisom reagensa s kataloškim brojevima, oblikom pakiranja i cijenom pakiranja sa i bez PDV-a, koja se dostavlja uz troškovnik, naveo je da pakiranje reagensa QUANTIA IgE sadrži 133 testa, što dokazuje katalogom te je iskazao cijenu za pakiranje u iznosu od 931,00 kn bez PDV-a, odnosno 1.163,75 kn sa PDV-om. Uspoređujući cijene testa iz troškovnika odabranog ponuditelja sa cijenom po pakiranju, žalitelj zaključuje da je odabrani ponuditelj ponudio 11,278 kutija reagensa. S obzirom da će naručitelj kao glavnu isporuku naručivati pakiranja reagensa po cijenama iskazanim u zasebnom popisu, a pakiranja reagensa je moguće isporučiti jedino kao cijela, naručitelj će za propisani broj testova reagensa IgE morati naručiti i platiti ustvari 12 kutija, a ne 11,278, jer se ne može od 12. kutije raspakirati 28 testova. Na ovaj način žalitelj smatra da je odabrani ponuditelj umanjio vrijednost svoje ponude i prikrio stvarni trošak naručitelja za 1500 testova reagensa, jer ponuda odabranog ponuditelja za stavku 1. troškovnika iznosi umnožak cijene pakiranja i 12 pakiranja, koliko će naručitelj morati naručiti i platiti da bi napravio 1500 traženih testova. Iz navedenih razloga, žalitelj smatra da cijena za stavku 1. troškovnika zapravo iznosi 11.172,00 kn bez PDV-a, odnosno 13.965,00 kn sa PDV-om, a ne 10.500,00 kn bez PDV-a, odnosno 13.115,00 kn bez PDV-a kako je to odabrani ponuditelj naveo u troškovniku.

Odabrani ponuditelj je ponudio cijenu za test pod stavkom 1.11.3.1. troškovnika, dok je u popratnoj tablici Popis reagensa naveo broj testova u pakiranju, u broju većem od 50 testova po pakiranju, što je bio zahtjev troškovnika, te cijenu pakiranja i kataloški broj. Ovdje treba reći da, suprotno shvaćanju žalitelja, upravo troškovnik kao takav predstavlja temelj za izračun cijene ponude gospodarskog subjekta, a ne podaci iz popratne tablice troškovnika. Stoga, ispravno je odabrani ponuditelj ponudio ukupnu cijenu osporavane stavke kao umnožak navedene okvirne količine traženih reagensa i jedinične cijene po testu. Isto tako, pogrešno žalitelj zaključuje da je odabrani ponuditelj ponudio 11,278 kutija, s obzirom da je reagens nuđen po jedinici mjere „test“, a prema kojoj jedinici mjere u troškovniku je odabrani ponuditelj i iskazao cijenu. Nadalje, količina traženih reagensa od 1500 testova određena je kao okvirna godišnja količina, te stvarno nabavljena količina tijekom godine ne mora nužno odgovarati navedenoj okvirnoj količini reagensa.

DKOM ocjenjuje da je odabrani ponuditelj troškovnik popunio sukladno zahtjevu dokumentacije o nabavi u skladu s odredbom članka 280. stavka 4. ZJN 2016, te se žalbeni navod ocjenjuje kao neosnovan.

RJEŠENJE KLASA: UP/II-034-02/19-01/205, URBROJ: 354-01/19-14 od 16. svibnja 2019.