Žalitelj nije dokazao povrede materijalnog prava istaknute u žalbi

Žalitelj navodi da je naručitelj u Prilogu 1. Tehničke specifikacije, vezano za Osiguranje zračnog prijevoznika odnosno operatora zrakoplova od odgovornosti za štete nanesene trećim osobama i putnicima, naveo da su „pokrivene štete za koje je osiguranik odgovoran temeljem Zakona o obveznim osiguranjima u prometu te Uredbe (EZ) br. 785/2004...“, pri čemu se naručitelj propustio pozvati na Uredbu Komisije (EU) br. 285/2010 od 6. travnja 2010. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 785/2004 Europskog parlamenta i Vijeća o zahtjevima u vezi s osiguranjem zračnih prijevoznika i operatora zrakoplova kojom se u članku 6. Uredbe (EZ) br. 785/2004 mijenjaju stavci 2. i 3. Naknadnom objavom Tehničke specifikacije uz Troškovnik naručitelj dopunjuje dokumentaciju o nabavi, pri čemu je pogrešno i dvojbeno naveo stavke osiguranja od odgovornosti, koji nisu u skladu s izmjenama unesenim prema Uredbi Komisije (EU) br. 285/2010 od 6. travnja 2010. Naručitelj nije na jasan i nedvojben način odredio je li osigurana svota, koju navodi u svojoj Tehničkoj specifikaciji uz Troškovnik, limit koji se odnosi na pojedinog putnika ili po pojedinom štetnom događaju, neovisno o broju oštećenika. Žalitelj dalje navodi da je naručitelj u Tehničkoj specifikaciji uz Troškovnik pod namjenu zrakoplova naveo „za potrebe Vlade RH“ što se ne smatra „komercijalnim letom“ kojeg navodi Uredba Komisije (EU) br. 285/2010. Žalitelj nadalje zaključuje da naručitelj uvodi razlike i stvara neusklađenost svoje dokumentacije i zakonski obveznih odredbi - navodi rat, a ne ratne operacije, uvodi rizik štrajka i konfiskacije, a ne navodi rizik nezakonito preuzimanje zrakoplova te javne nemire.

Naručitelj u odgovoru na žalbu navodi da je specifikacija jasna, razumljiva, precizna, nedvojbena i u skladu sa svim kogentnim normama te da žalitelj promašeno tvrdi da bi, pojednostavljeno rečeno, sve riječi iz Uredbe Komisije morale biti sadržane u tehničkoj specifikaciji i da zato što nisu, da je sada odjednom cijela tehnička specifikacija potpuno nejasna, što nije točno. Dokumentacija navodi da su pokrivene štete za koje je osiguranik odgovoran na temelju Zakona i Uredbe, a ta je odredba dokumentacije utemeljena na članku 40.b Zakona, koji navodi isto to da je ugovor o osiguranju potrebno sklopiti u skladu sa zakonom i uredbom. Dodatno pojašnjavanje šteta koje su pokrivene, a ulaze u opseg šteta obuhvaćene Zakonom i Uredbom ne smije se, navodi naručitelj, tumačiti na način daj e popis isključiv, kada upravo uvodna rečenica kaže da su pokrivene one štete za koje je osiguranik odgovoran temeljem zakona i uredbe.

Provjeravajući osnovanost žalbenog navoda izvršen je uvid u Prilog 1. Tehničke specifikacije. Vezano za dio žalbenog navoda da je naručitelj propustio u dokumentaciji o nabavi pozvati se na Uredbu Komisije (EU) br. 285/2010 od 6. travnja 2010. ovo je tijelo utvrdilo da je Zakonom o obveznom osiguranju u prometu uređena provedba kako Uredbe (EZ) broj 785/2004 tako i Uredbe Komisije (EU) broj 285/2010 te se prilikom određivanja najnižeg pokrića iz osiguranja naručitelj pridržavao Uredbe Komisije (EU) broj 285/2010, pa samim time što se naručitelj u tehničkoj specifikaciji nije izričito pozvao na navedenu Uredbu Komisije, po ocjeni ovog tijela nije postupio protivno članku 200. ZJN 2016. Naručitelj se prilikom određivanja iznosa najnižeg pokrića iz osiguranja za odgovornost u odnosu na prtljagu i u odnosu na teret pridržavao odredbi Uredbe Komisije (EU) br.285/2010. Naručitelj je odredio da je limit odnosno osigurana svota za štete prema putnicima- 250.000,00 SRD po putniku/po štetom događaju, osigurana svota za prtljagu- 1.131,00 SDR po putniku/po štetnom događaju, osigurana svota za teret- 19,00 SDR po kili izgubljenog ili oštećenog tereta/po štetnom događaju te ovo tijelo iz navedenog ne zaključuje, protivno žaliteljevu mišljenju, daje nejasno i dvojbeno odnosi li se limit na pojedinog putnika ili po pojedinom štetnom događaju neovisno o broju oštećenika. S tim u svezi potrebno je navesti da je kod tih osiguranih svota upotrijebio oznaku „/“, a navedena se oznaka „/“ s obzirom na izričaj navedene odredbe ne može smatrati kao alternativno postavljen zahtjev već upravo kumulativan budući da se ne može ostvariti pravo na isplatu osigurane svote ukoliko nisu ispunjena oba elementa (i putnik i štetni događaj). Osim toga, žalitelj nije dokazao osnovanost svojih navoda o tome da naručitelj nije mogao primijeniti odredbu Uredbe koja se odnosi na komercijalne letove na ovaj predmet nabave, jer je namjena zrakoplova „za potrebe Vlade RH“. iz cjelokupnog teksta Uredbe ne proizlazi da bi zrakoplov Vlade bio isključen od njene primjene niti je žalitelj dokazao sukladno odredbi članka 403. stavka 2. ZJN 2016 da se Uredba ne primjenjuje na ovaj predmet nabave. U svezi s tim, po ocjeni ovog tijela, naručitelj nije postupio protivno članku 200. ZJN 2016 time što je u dokumentaciji o nabavi propisao iznos osigurane svote sukladno Uredbi Komisije br. 285/2010 bez navođenja izraza „po komercijalnom letu“, a imajući u vidu da je naručitelj odredio da je namjena zrakoplova za potrebe Vlade Republike Hrvatske i da su pokrivene štete za koje je osiguranik odgovoran temeljem Zakona o obveznim osiguranjima u prometu te Uredbe (EZ) br. 785/2004. Slijedom svega navedenog, žalbeni navod ocijenjen je neosnovanim.

U odnosu na dio žalbenog navoda da je naručitelj u tehničkoj specifikaciji odredio rizike osiguranja koji nisu sukladni s odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu i Uredbom (EZ) br. 785/2004 budući je kao osigurane rizike naveo rat, a ne ratne operacije, dodao rizik štrajka i konfiskacije, a izostavio rizik nezakonito preuzimanje zrakoplova i javne nemire, utvrđeno je sljedeće. U pravu je žalitelj kada navodi da je člankom 4. Uredbe (EZ) br. 785/2004 propisano da „Osigurani rizici uključuju ratne operacije, terorizam, otmice, sabotaže, nezakonito preuzimanje zrakoplova te javne nemire.“. Iz navedenog je razvidna razlika u terminologiji i u opsegu rizika na koju ukazuje žalitelj, međutim, po ocjeni ovog tijela, navedeno samo po sebi ne znači da je zbog toga dokumentacija o nabavi protivna članku 200. ZJN 2016. Naručitelj je u dokumentaciji o nabavi naveo da su pokrivene štete za koje je osiguranik odgovoran na temelju Zakona i Uredbe, a ta je odredba dokumentacije utemeljena na članku 40.b Zakona, kako je to prethodno objašnjeno. Taksativno navedeni rizici osiguranja navedeni u točki Opseg pokrića, Priloga 1 Tehničke specifikacije, po ocjeni ovog tijela, ne isključuje rizike osiguranja koje propisuje Zakon i Uredba. Kao valjano i logično, ovo tijelo prihvaća argumentaciju naručitelja da je naveo dodatne rizike poput rata, štrajka i konfiskacije, a da su sve ostale štete pokrivene rečenicom koja glasi „Pokrivene su štete za koje je osiguranik odgovoran temeljem Zakona o obveznim osiguranjima u prometu te Uredbe (EZ) br. 785/2004.“. Iz opisanih razloga i ovaj dio žalbenog navoda ocijenjen je neosnovanim.

Dakle, žalbeni navod kojim žalitelj osporava pojedine odredbe tehničke specifikacije, navodeći daje naručitelj povrijedio odredbe članka 200. stavka 1. ZJN 2016, sukladno pravilu o teretu dokaza iz članka 403. ZJN 2016, budući da žalitelj nije dokazao povrede materijalnog prava istaknute u žalbi, ocijenjen je neosnovanim.