Žalitelj nije dokazao da različiti prijevodi klauzula ujedno znače i dvojben sadržaj klauzule

Žalitelj navodi da je naručitelj u Prilogu 1. Tehnička specifikacija propisao da se osiguranje ugovara prema AVN klauzulama koje predstavljaju standardne ugovorne klauzule osiguranja zrakoplova, pri čemu je propustio kao dio dokumentacije o nabavi uključiti i sam sadržaj navedenih klauzula na hrvatskom jeziku kao vjerodostojan tekst. U praksi će svaki osiguravatelj dati kod drugog ovlaštenog sudskog prevoditelja prijevod uvjeta, što može dovesti do određenih značajnih razlika, zaključuje žalitelj. Navodi i da je naručitelj propustio odrediti supsidijarnost primjene između engleskog izvornika i hrvatskog prijevoda, a bez jasnog definiranja podrednosti (supsidijarnosti) primjene, naručitelj stvara nejasnu situaciju koja će rezultirati u podnošenju neusporedivih ponuda, ističe žalitelj.

U odgovoru na žalbu naručitelj navodi da je riječ o AVN klauzulama koje predstavljaju standardne ugovorne klauzule osiguranja zrakoplova, općepoznate i općeprihvaćene među osigurateljima u RH i u inozemstvu jednako, da je žalitelju na izravan upit prethodno pojašnjeno da su klauzule jedinstvene te da je samo po sebi jasno, razumljivo i nedvojbeno koja pokrića nose. Navodi da je činjenica da cijela osigurateljna struka počiva na klauzulama osiguranja koje su općeprihvaćene i općepoznate i u Hrvatskoj i na međunarodnom tržištu te navedene klauzule imaju svima nedvojbeno jasno značenje.

Između stranaka nije sporna činjenica da cijela osigurateljna struka počiva na klauzulama osiguranja koje su općeprihvaćene i općepoznate i u Hrvatskoj i na međunarodnom tržištu i da su oznake klauzula standardne. Žalbenim navodom žalitelj ne osporava sadržaj navedenih klauzula, niti smatra da je dokumentacija o nabavi u tom dijelu nejasna, već smatra da bi moglo doći do različitih prijevoda klauzula od strane različitih ponuditelja, a time i do povrede članka 200. ZJN 2016. Žalitelj ukazuje na drugačiji prijevod naziva klauzule u ovom postupku i postupku koji provodi drugi naručitelj. Međutim, različit prijevod naziva neke klauzule, sam po sebi ne znači da je dvojben sadržaj određene klauzule. U predmetnom žalbenom postupku, sukladno odredbi članka 403. stavka 2. ZJN 2016, žalitelj nije dokazao postojanje elemenata koji bi upućivali na nejasnu ili dvojbenu dokumentaciju koja bi za posljedicu imala preuzimanje neuobičajenih rizika radi formiranja cijena ili koja bi onemogućila dostavu usporedivih ponuda, stoga ovo tijelo smatra da spornim odredbama nije povrijeđen članak 200. stavci 1. i 2. ZJN 2016 te se žalbeni navod ocjenjuje kao neosnovan.

RJEŠENJE: KLASA: UP/II-034-02/20-01/951 URBROJ: 354-01/20-6, 17. prosinca 2020.