Žalitelj nije dokazao da raspon bodovanja unutar necjenovnog kriterija može imati presudnu ulogu u određivanju ekonomski najpovoljnije ponude

Osporavajući sadržaj dokumentacije o nabavi žalitelj u bitnome navodi da je dokumentacija o nabavi sačinjena na način da pogoduje jednom ponuditelju, pa smatra da su time povrijeđena načela postupka javne nabave. Žalitelj pojašnjava da osporava necjenovni kriterij bodovanja, u bitnome navodeći da na području Europske unije postoje samo dva registrirana cjepiva, Prevenar 13 i Synflorix koji nudi žalitelj. Navodi da Prevenar 13 ima 13 serotipova dok cjepivo Synflorix ima 10 serotipova. Navodi da je naručitelju u trenutku izrade dokumentacije o nabavi i utvrđenja predmetnog necjenovnog kriterija, nedvojbeno bilo poznato koja cjepiva protiv pneumokoka postoje na tržištu te koliko serotipova navedena cjepiva imaju, stoga žalitelj smatra da se očito pogoduje jednom ponuditelju jer broj serotipova nije jedini i isključivi kriterij na temelju kojeg se može procijeniti učinkovitost cjepiva pa je stoga neopravdano i nerazmjerno bodovanje, odnosno da 10 serotipova nosi 1 bod, a 13 serotipova 15 bodova. Razlika u broju serotipova (10:13) ne opravdava tako veliku razliku u bodovanju (1:15 bodova) pa iz navedenog proizlazi da je ovakvo bodovanje suprotno načelu razmjernosti te je utvrđeno na ovaj način isključivo radi pogodovanja jednom ponuditelju.

Sukladno odredbi članka 284. stavka 2. ZJN 2016 naručitelj je slobodan propisati kriterij (pridržavajući se uvjeta iz članka 285. ZJN 2016) koji može obuhvaćati, primjerice i broj serotipova. Stoga je ocjena DKOM-a da je naručitelj mogao sukladno navedenome kao jedan od kriterija ekonomski najpovoljnije ponude u predmetnoj dokumentaciji o nabavi, odrediti broj serotipova pneumokoka sadržanih u cjepivu. Naime, smisao je odabranih kriterija kod ekonomski najpovoljnije ponude da isti moraju imati za cilj prepoznavanje ponude koja nudi najbolju vrijednost za novac. U konkretnom slučaju, s obzirom na to da naručitelj sam određuje predmet nabave koji najbolje odgovara njegovim potrebama, potom s obzirom da navedeni osporavani kriterij iznosi 15%, a kriterij cijene 85% te s obzirom na svrhu i smisao ekonomski najpovoljnije ponude, DKOM ocjenjuje da tako postavljeni kriterij ne predstavlja kršenje načela javne nabave, diskriminaciju te pogodovanje određenom gospodarskom subjektu, a kako to žalitelj smatra. Nadalje, s obzirom na to da žalitelj ne osporava kriterij cijene koji čini 85% ekonomski najpovoljnije ponude, žalitelj po ocjeni DKOM-a nije dokazao sukladno članku 403. ZJN 2016 da raspon bodovanja unutar necjenovnog kriterija može imati presudnu ulogu u određivanju ekonomski najpovoljnije ponude. Slijedom navedenog, žalbeni navod žalitelja je u cijelosti ocijenjen kao neosnovan.

RJEŠENJE KLASA: UP/II-034-02/18-01/760, URBROJ: 354-01/18-7, od 31. listopada 2018.