Žalitelj nije dokazao da činjenica instaliranja vlastitog programa na uređaj drugog proizvođača konstituira cjeloviti novi proizvod

Žalitelj u žalbi navodi da je u tehničkoj specifikaciji propisano kako „Ručni terminal s programom" mora imati sljedeću karakteristiku: „Ekran na dodir + tipkovnica". Žalitelj osporava naručiteljevo utvrđenje da predmetni uređaj ne posjeduje tipkovnicu koja je propisana DON-om, već isključivo ekran na dodir. Žalitelj navodi kako je na ponuđeni ručni terminal (proizvođača Ulefone), instalirao program kojeg je sam žalitelj proizveo te da se radi o cjelovitom novom proizvodu koji se naziva IKOM Reader ARM2. Smatra da bi naručitelj predmetnu činjenicu nedvojbeno utvrdio da je institutom pojašnjenja ponude zatražio pripadajuće kataloge. Navodi da je netočna naručiteljeva tvrdnja da ponuđena oprema ne posjeduje tipkovnicu, već samo ekran na dodir, što da se i može vidjeti na fotografiji priloženoj u privitku žalbe.

Naručitelj u odgovoru na žalbu ističe da je obveza žalitelja bila da upravo takvu opremu za koju je u svojoj ponudi tvrdio da ima tipkovnicu i donese na testiranje. Navodi kako žalitelj priznaje da nije na testiranje dostavio opremu sa tipkovnicom, već to u žalbi pokušava dokazati dostavom kataloga kojeg je sam izradio za potrebe žalbe, zajedno sa fotografijom virtualne tipkovnice na zaslonu uređaja, što je u suprotnosti sa zahtjevom naručitelja koji je tehničkom specifikacijom tražio „Ekran na dodir + tipkovnica". Dakle, žalitelj niti na testiranju niti sada u žalbi nije dokazao da je u postupku nudio opremu sa tipkovnicom, odnosno da je testiranju pristupio sa uređajem koji ima i tipkovnicu. Stoga je suvišno da je naručitelj trebao glede toga tražiti pojašnjenje ponuda. Također, naručitelj napominje da je žalitelj u tehničkoj specifikaciji ponudio ručni terminal proizvođača IKOM, dok je testiranju pristupio sa ručnim terminalom proizvođača Ulefone (što i sam žalitelj priznaje u svojoj žalbi na str. 6), a što je također razlog za isključenje ponuditelja.

Žalitelj u ovom žalbenom navodu ne osporava navedene fotografije tvrdeći kako se ne radi o uređaju kojeg je donio na testiranje. Između stranaka nije niti sporno da uređaj kojeg je žalitelj donio na testiranje ne posjeduje fizičku tipkovnicu, međutim, navedeno nije niti bitno budući da citirani zahtjev iz tehničke specifikacije ni ne traži izričito fizičku tipkovnicu. Ono što je sporno među strankama jest predstavlja li uređaj kojeg je žalitelj donio na testiranje „cjeloviti novi proizvod“, kao što to tvrdi žalitelj kada ističe da je na uređaj instalirao program kojega je sam proizveo pa da je shodno tome opravdano upisao „IKOM“ kao naziv proizvođača uređaja kojeg je ponudio u svojoj ponudi. Međutim, kako je teret dokaza na žalitelju, žalitelj nije sukladno članku 403. stavak 2. ZJN 2016 dokazao da činjenica instaliranja vlastitog programa na uređaj drugog proizvođača konstituira cjeloviti novi proizvod. S obzirom na to, žalbeni navod je ocijenjen neosnovanim.

RJEŠENJE KLASA: UP/II-034-02/19-01/201, URBROJ: 354-01/19-7 od 25. travnja 2019.