Žalitelj ničim ne dokazuje da bi zbog zahtjeva naručitelja bio onemogućen u podnošenju ponude - tipska ispitivanja

Žalitelj u točki 4.3.2. b) dokumentacije o nabavi smatra spornom odredbu kojom se zahtijeva potvrda o nostrifikaciji tipskih ispitivanja (ukoliko ispitivanja nisu rađena u EU) s izvornikom tipskih ispitivanja na temelju kojih je nostrifikacija napravljena. Navodi daje naručitelj u sklopu dokumentacije o nabavi za traženu opremu uputio na konkretne hrvatske (HRN) norme prema kojima trebaju biti obavljena tipska ispitivanja. Sve u dokumentaciji o nabavi navedene hrvatske norme (HRN) nastale su prihvaćanjem stranih europskih (EN) i međunarodnih (IEC) normi u originalu (na engleskom jeziku). Navodi da je iz navedenog dokaza vidljivo da se kod norme HRN EN 62271-200, kao i kod svih ostalih normi na koje naručitelj upućuje, radi o jednoj općeprihvaćenoj normi te će stoga sva ispitivanja obavljena prema takvim općeprihvaćenim normama, neovisno o lokaciji izvođenja takvih ispitivanja, biti izvršena sukladno jednim, te istim odredbama norme. Smatra da iz toga jasno proizlazi da su jednakovrijedna ispitivanja provedena unutar zemalja članica EU i ispitivanja provedena izvan zemalja članica EU, jer se u oba slučaja ispitivanja vrše prema istoj općeprihvaćenoj normi. Slijedom navedenog nezakonitom smatra odredbu dokumentacije o nabavi kojom se zahtjeva potvrda o nostrifikaciji tipskih ispitivanja (ukoliko ispitivanja nisu rađena u EU) s izvornikom tipskih ispitivanja na temelju kojih je nostrifikacija napravljena. Zaključuje da naručitelj takvom odredbom krši načelo jednakog tretmana te ponuditelje koji su proveli ispitivanja izvan članica EU prisiljava na nepotrebno ishođenje potvrde o nostrifikaciji, a čime se takve ponuditelja diskriminira i dovodi u nepovoljan položaj te je navedeno i protivno odredbama članka 4. stavku 1. i 2. ZJN 2016.

Naručitelj u odgovoru na žalbu navodi da zahtjev prema kojem za određene proizvode traži potvrdu o provedenim tipskim ispitivanjima ili certifikat o ocjenjivanju sukladnosti ili potvrdu o nostrifikaciji tipskih ispitivanja (ukoliko ispitivanja nisu rađena u EU) u skladu s Uredbom (EU) br. 305/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 2011. o utvrđivanju usklađenih uvjeta za stavljanje na tržište građevnih proizvoda. Naručitelj se ovim zahtjevom štiti od nabave proizvoda upitne sukladnosti s normama EU i Republike Hrvatske.

Osporavajući zahtjev kojim je alternativno propisano dokazivanje sukladnosti proizvoda potvrdom o nostrifikaciji tipskih ispitivanja, žalitelj navodi da je takav zahtjev nepotreban, diskriminirajući te da takve ponuditelje dovodi u nepovoljan položaj. Međutim, navod da je zahtjev nepotreban predstavlja subjektivan stav žalitelja, jer s druge strane naručitelj obrazlaže razloge radi kojih je taj zahtjev propisao, dok žalitelj ničime ne dokazuje da je zbog takvog zahtjeva u nepovoljnijem položaju, odnosno ne dokazuje da bi radi toga bio onemogućen u podnošenju ponude. Stoga je ovo državno tijelo prihvatilo argumentaciju naručitelja prema kojoj, za određene proizvode, u odnosu na koje su ispitivanja rađena izvan EU, a radi otklanjanja bilo kakve dvojbe u pogledu sukladnosti s traženim normama, traži potvrdu o nostrifikaciji tih ispitivanja s izvornikom tipskih ispitivanja na temelju kojih je nostrifikacija napravljena. Slijedom navedenog, žalbeni navod ocijenjen je kao neosnovan.

RJEŠENJE: KLASA: UP/II-034-02/20-01/691 URBROJ: 354-01/20-11, 20. listopada 2020.