Žalitelj navodi kako naručitelj nije valjano ocijenio projekte za predloženog stručnjaka - voditelja projekta

Žalitelj u žalbi navodi kako naručitelj nije valjano ocijenio projekte za predloženog stručnjaka - voditelja projekta, jer i projekti koji nisu prihvaćeni ili nisu uzeti u obzir odgovaraju traženim kriterijima za ocjenu stručnog iskustva voditelja. Naime, ističe da je od 12 projekata koji su navedeni u životopisu za predloženog stručnjaka - voditelja projekta naručitelj priznao odnosno uzeo u obzir za bodovanje 3 projekta, dok 8 projekata nije priznao, a 1 projekt uopće nije uzeo u obzir (Plan upravljanja Zaštićenim pejzažom Trebević). Žalitelj u žalbi navodi razloge i dostavlja dokaze u svrhu dokazivanja da se i projekti koji nisu prihvaćeni odnosno uzeti u obzir odnose na izradu plana i/ili studije upravljanja posjećivanja nacionalnih parkova ili parkova prirode ili plana upravljanja zaštićenim područjem, ili plana upravljanja nacionalnih parkova ili parkova prirode na kojima je stručnjak sudjelovao u izradi dokumenata. Smatra da naručitelj nije postupio po načelu ekonomičnosti, jer su eventualne nejasnoće u ponudi žalitelja bile otklonjive naravi te bi iste bile pojašnjene da je zatražio pojašnjenje ponude.

Žalitelju nije priznato 8 projekata s obrazloženjem da se ne odnose na izradu plana i/ili studije upravljanja posjećivanja nacionalnih parkova ili parkova prirode ili plana upravljanja zaštićenim područjem, ili plana upravljanja nacionalnih parkova ili parkova prirode. Uvidom u popis projekata za koje naručitelj navodi da ih nije prihvatio u sklopu bodovanja utvrđeno je da se među njima ne navodi projekt naveden u životopisu - Plan upravljanja Zaštićenim pejzažom Trebević. Žalitelj za navedeni projekt navodi da je to klasičan primjer plana upravljanja za zaštićena područja, a da kategorija zaštićeni pejzaž odgovara kategoriji V po IUCN, što je prema hrvatskom zakonodavstvu park prirode. Žalitelj dostavljenom potvrdom nije dokazao da Zaštićeni pejzaž Trebević odgovara kategoriji V prema IUCN (Međunarodni savez za očuvanje prirode) kategorijama zaštićenim područjima niti da bi ta kategorija odgovarala parku prirode prema hrvatskom zakonodavstvu, kako to navodi u žalbi. Žalitelj navedenu činjenicu u žalbenom postupku, sukladno pravilima dokazivanja iz članka 403. stavka 2. ZJN 2016, nije dokazao.  Stoga je žalbeni navod ocijenjen neosnovanim.

RJEŠENJE KLASA: UP/II-034-02/18-01/955, URBROJ: 354-01/18-13, od 20. prosinca 2018.