Žalitelj navodi da stručnjak odabrane zajednice nije mogao steći status voditelja projekta u vrijeme izvršavanja referentnih projekata

Žalitelj navodi da je nepravilno postupao naručitelj prilikom ocjenjivanja i bodovanja referenci stručnjaka odabrane zajednice ponuditelja. Navodi  da je odabrana zajednica ponuditelja, u svrhu dokazivanja uvjeta točke 4.6.1. dokumentacije o nabavi koji se tiču radnog iskustva i specifičnog stručnog iskustva, dostavila životopis stručnjaka Daria Markanovića iz kojeg proizlazi da je u periodu od 2007. - 2011. godine obavio ukupno sedam upravljanja projektima na području Slovačke, Italije, Češke i Poljske. Žalitelj navodi da prema odredbama članka 37. Zakona o poslovima i djelatnostima prostornog uređenja i gradnje te članka 54. Zakona o arhitektonskim i inženjerskim poslovima i djelatnostima u prostornom uređenju i gradnji, koji je bio na snazi u vrijeme izvođenja referentnih radova, propisano da voditelj projekta može biti osoba sa najmanje osam, odnosno deset godina radnog iskustva. Stoga, Dario Markanović, iz čijeg životopisa proizlazi da je diplomirao 2002. godine, nije mogao steći status voditelja projekta u vrijeme izvršavanja referentnih projekata. Također, nije jasno ni životno logično kako je mogao raditi na referentnim projektima praktički u isto vrijeme, ali u različitim državama. Žalitelj zaključno navodi da naručitelj nije smio cijeniti predmetno iskustvo stručnjaka budući da nije u to vrijeme ispunjavao osnovne kriterije za obavljanje posla voditelja projekta niti ih je fizički mogao izvršiti u isto vrijeme, iz čega proizlazi da je naručitelj pogrešno ocijenio stručno i obrazovno iskustvo stručnjaka u postupku odabira ponude.

Odabrana zajednica ponuditelja je tijekom žalbenog postupka dostavila dodatni dokaz, ovjereni prijevod potvrde druge ugovorne strane Immo Industry Group, Kraljevina Belgija, iz koje proizlazi da je Dario Markanović na realiziranim uslugama upravljanja projektom na svim navedenim dovršenim projektima bio imenovan voditeljem projekta za izgradnju zgrada.

Slijedom utvrđenih činjenica, odlučnih za ocjenu osnovanosti žalbenog navoda, DKOM ocjenjuje da je pravilno postupio naručitelj kada je sve projekte navedene u životopisu stručnjaka, koji su dodatno pojašnjeni tijekom postupka pregleda i ocjene ponuda, uzeo u obzir prilikom bodovanja ponude odabrane zajednice ponuditelja. Dakle, žalitelj nije osporio stečeno specifično stručno iskustvo ključnog stručnjaka pozivajući se na odredbe Zakona u žalbenom navodu, uzimajući u obzir činjenicu da su projekti izvršeni u inozemstvu niti navodom o tome da je nelogično da bi stručnjak izvršio sedam projekata na različitim lokacijama u razdoblju od četiri godine. Stoga, žalbeni je navod ocijenjen neosnovanim. 

RJEŠENJE  KLASA: UP/II-034-02/19-01/187, URBROJ: 354-01/19-17 od 17. travnja 2019.