Zahtjevi naručitelja i ispravljanje ponude odabranog ponuditelja

Žalitelj ukazuje na nezakonite naknadne izmjene troškovnika u ponudi odabranog ponuditelja navodeći da je naručitelj dva puta pozvao odabranog ponuditelja na prihvat ispravka računske greške, što je zabranjeno. Navodi da je u rješenju Državne komisije od 4. srpnja 2017. godine navedeno da naručitelj računsku ispravnost ponude nije proveo sukladno ZJN 2016, a što je po tvrdnji žalitelja trebao provesti već nakon donošenja rješenja Državne komisije od 9. svibnja 2017. godine, što nije učinio. Ističe da se u Zapisniku o pregledu i ocjeni ponuda od 20. srpnja 2017. godine navodi da je naručitelj ponovno pozvao odabranog ponuditelja elektroničkim putem na prihvat ispravka računske greške, što je odabrani ponuditelj prihvatio i osobno 24. srpnja 2017. godine urudžbirao dokumentaciju, što je protivno ZJN 2016. Navodi da je u rješenju Državne komisije od 4. srpnja 2017. godine navedeno da naručitelj računsku ispravnost ponude nije proveo sukladno ZJN 2016, a što je po tvrdnji žalitelja trebao provesti već nakon donošenja rješenja Državne komisije od 9. svibnja 2017. godine, što nije učinio. Ističe da se u Zapisniku o pregledu i ocjeni ponuda od 20. srpnja 2017. godine navodi da je naručitelj ponovno pozvao odabranog ponuditelja elektroničkim putem na prihvat ispravka računske greške, što je odabrani ponuditelj prihvatio i osobno 24. srpnja 2017. godine urudžbirao dokumentaciju, što je protivno ZJN 2016. Žalitelj navodi da se u skladu s člankom 21. Pravilnika o dokumentaciji o nabavi te ponudi u postupcima javne nabave, ispravak računske pogreške obavlja bilješkom na način da je vidljivo koji su dijelovi ponudbenog lista ili troškovnika ispravljeni, dok su u predmetnom troškovniku podaci ispravljani uporabom korektora u čak tri stavke, što je zabranjeno. Osim toga, naručitelj je prihvatio troškovnik koji je dostavio odabrani ponuditelj, iako se radi o identičnom troškovniku koji naručitelj nije ponovo ispravio, zbog čega takav troškovnik i dalje sadrži dvije računske pogreške i nije valjan.

 U postupku je utvrđeno da je naručitelj dana 1. ožujka 2017. godine pozvao odabranog ponuditelja da pismeno potvrdi prihvaćanje ispravka računske greške koji se odnosi na točku 14. troškovnika, za koju ispravan umnožak iznosi 1.000,00 kn (a ne 1.500,00 kn), što znači da je ukupan iznos ponude 195.952,00, PDV iznosi 48.988,00 kn te je sveukupan iznos ponude 244 940,0 kn. Odabrani ponuditelj je dana 2. ožujka 2017. prihvatio navedeni ispravak računske pogreške. Dakle, naručitelj je sukladno odredbi ZJN 2016 prilikom prvog pregleda i ocjene ponuda provjeravao računsku ispravnost ponuda te u ponudi odabranog ponuditelja utvrdio računsku pogrešku i pozvao istoga na prihvat, što je utvrđeno u Zapisniku o pregledu i ocjeni ponuda od 13. ožujka 2017. godine. Stoga je neosnovana tvrdnja žalitelja da je naručitelj računsku kontrolu ponude odabranog ponuditelja trebao provesti već nakon donošenja rješenja Državne komisije od 9. svibnja 2017. godine. Nadalje, utvrđeno je da je naručitelj u postupku provjere računske ispravnosti ponude odabranog ponuditelja utvrdio da stvarni zbroj stavki troškovnika iznosi 195.952,00 kuna, što je ispravan iznos, što je provjerom utvrdio i DKOM pa je neosnovana tvrdnja žalitelja da stvarni zbroj svih stavki ne iznosi 195.952,00 kuna i da naručitelj nije pravilno provjerio računsku grešku. Vezano za tvrdnju žalitelja da su podaci u predmetnom troškovniku ispravljani uporabom korektora u tri stavke, DKOM navodi da je točno da postoje naznake tragova brisanja u stavkama 15. i 16. troškovnika što bi moglo upućivati na to da je brisan dio tablične crte, međutim odabrani ponuditelj je na dan predavanja svoje ponude u E0JN učitao i troškovnik kao zaseban dokument, iz čega jasno proizlazi da je prije učitavanja troškovnika u EOJN navedeno mogao učiniti jedino odabrani ponuditelji. Slijedom navedenog, ova tvrdnja žalitelja je neosnovana. Nadalje, DKOM navodi da su odredbom članka 60. stavka 1. ZJN 2016 propisane iznimke od odredbe članka 59, stavka 1. ZJN 2016, kada elektronička sredstva komunikacije nisu obvezna, dok je stavkom 2. istoga članka propisano da se komunikacija u slučaju iz stavka 1. ovoga članka odvija putem ovlaštenog pružatelja poštanskih usluga ili druge odgovarajuće kurirske službe, telefaksom ili njihovim kombiniranjem s elektroničkim sredstvima. S obzirom na to da članak 59 ZJN 2016 propisuje elektroničku komunikaciju naručitelja s gospodarskim subjektima, da naručitelj protivno odredbi članka 403. stavaka 1. i 3. ZJN 2016 nije iznio činjenice niti je predložio i dostavio dokaze iz kojih bi proizlazila mogućnost primjene članka 60. stavka 1. ZJN 2016, ovaj žalbeni navod je ocijenjen osnovanim.

RJEŠENJE KLASA: UP/II-034-02/17-01/564, URBROJ: 354-01/17-7,  od 26.rujna 2017.