Zahtjev za poznavanjem hrvatskog jezika nije povreda načela tržišnog natjecanja

Žalitelj Trames Consultants d.o.o., Dubrovnik, u žalbi osporava točku 4.3.2. DON u pogledu stručnjaka Voditelja projekta da mora imati znanje hrvatskog jezika u pismu i govoru (minimalna razina poznavanja jezika B2) jer je to protivno načelima jednakog tretmana i zabrane diskriminacije te ograničava tržišno natjecanje. Smatra da naručitelj evo propisivanje ovog uvjeta kroz tehničku i stručnu sposobnost ima diskvalifikacijski učinak, jer se isključuju iz sudjelovanja stručnjaci koji ne znaju hrvatski jezik, a takvo postupanje nije u skladu s čl. 4. st. 1. ZJN 2016 zbog toga što naručitelj ne daje ponuditeljima mogućnost da drugim sredstvima komunikacije osiguraju navedeni uvjet korištenja hrvatskog jezika, primjerice korištenjem prevoditelja.

DKOM ističe da su u konkretnom slučaju znanje hrvatskog i engleskog jezika u pismu i govoru (minimalna razina poznavanja jezika B2) propisani točkom 4.3.2. DON, dakle, kao dokaz tehničke i stručne sposobnosti (kriterij za odabir gospodarskog subjekta). Hrvatski jezik predstavlja službeni jezik Europske unije pa traženje aktivnog korištenja hrvatskog jezika u govoru i pismu, posebice kada se uzme u obzir da će se usluge koje se nabavljaju ovim postupkom izvršavati na području Republike Hrvatske (sukladno t. 2,7. DON mjesto obavljanja predmetne usluge je Virovitičko-podravska županija te sukladno zahtjevima i Brodsko-posavska, Vukovarsko - srijemska i Požeško-slavonska županija, dakle, Republika Hrvatska, te se i predmetni postupak provodi i ugovor izvršava sukladno hrvatskim propisima) te s obzirom na uključenost velikog broja sudionika projekta (županije, gradovi, lučke uprave, prometna poduzeća i si.) čija većina zaposlenog osoblja poznaje samo hrvatski jezik, svrhovito je i opravdano traženje naručitelja da radi nesmetane komunikacije voditelj projekta ima minimalnu razinu poznavanja hrvatskog jezika B2, odnosno aktivno u govoru i pismu. Stoga navedeno propisivanje iz ove točke DON nije uvjet koji bi predstavljao povredu načela tržišnog natjecanja iz članka 4. stavka 1. ZJN 2016. Slijedom navedenog, ovaj žalbeni navod je ocijenjen neosnovanim.

RJEŠENJE KLASA: UP/II-034-02/17-01/763, URBROJ: 354-01/17-8, od 21.prosinca 2017.