Uvjeti tehničke i stručne sposobnosti propisani sukladno Zakonu o rudarstvu i Zakona o koncesijama

Žalitelj se poziva na odredbe članaka 259. i 260. ZJN 2016 te navodi da je dokazivanje kriterija za kvalitativni odabir gospodarskog subjekta propisano odredbama Odjeljka C, Poglavlja 4. istog zakona. Navodi da su uvjeti tehničke i stručne sposobnosti, propisani kao fakultativni, a ne kao obvezni kriteriji, ali da u slučaju da ih naručitelj propisuje u dokumentaciji o nabavi, smije zahtijevati samo minimalne razine sposobnosti te da moraju biti vezani uz predmet nabave i razmjerni predmetu nabave.

DKOM navodi da se u predmetnom postupku davanja koncesije ne primjenjuju se odredbe Zakona o javnoj nabavi. Međutim, ovdje se prilikom određivanja uvjeta tehničke i stručne sposobnosti, kao i ostalih uvjeta primjenjuju odredbe posebnog zakona odnosno Zakona u rudarstvu. Iz odredbi Zakona o rudarstvu ne proizlazi opravdanost traženja iz točke VII., podtočke 14. niti traženja iz točke IX. Obavijesti dokaza o stručnoj osposobljenosti djelatnika ponuditelja odnosno bodovanja djelatnika ponuditelja, već iznimno iz članka 82. Zakona o rudarstvu proizlazi da je koncesionar dužan imati u punom radnom vremenu zaposlenu odgovornu stručnu osobu s odgovarajućom stručnom spremom, radnim iskustvom i položenim stručnim ispitom iz rudarstva - odgovorni voditelj za izvođenje rudarskih radova. Dakle, u dokumentaciji o nadmetanju davatelj koncesije ne može uvjetovati zaposlene djelatnike kako je to propisao, jer je to protivno i odredbi članka 32. stavka 9. Zakona o koncesijama temeljem kojeg se ponuditelj može ako je potrebno osloniti na sposobnost drugih gospodarskih subjekata bez obzira na pravnu prirodu njihovog međusobnog odnosa. Slijedom navedenog, u tom je dijelu žalbeni navod žalitelja ocijenjen osnovanim.

RJEŠENJE KLASA: UP/II-034-02/18-02/11, URBROJ: 354-01/18-13, od 11.listopada 2018.