Sud je ocijenio da je tuženik arbitrarnim i pretjerano formalističkim tumačenjem odredbe članka 262. stavka 5. ZJN-a povrijedio zakon na štetu tužitelja

Protiv rješenja tuženika, KLASA: UP/II-034-02/18-01/1054 URBROJ: 354-01/19-6, 07. siječnja 2019., tužitelj Hrvatski hidrografski institut, Split, pokrenuo je upravni spor jer tuženik nije postupao prema pravilima postupka, jer je pogrešno primijenio zakonske i podzakonske propise koji reguliraju predmetnu materiju, pogrešno je i nepotpuno ocijenio navode tužitelja u odgovoru na žalbu te je pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje. Nakon što je zaprimio navedene ažurirane popratne dokumente i nakon uvida u bazu podataka e-Certis, a sve sukladno članku 269. ZJN, tužitelj je utvrdio da je žalitelj imao mogućnost u državi svojeg poslovnog nastana odnosno u državi čiji su državljani članovi upravnog, upravljačkog ili nadzornog tijela ili imaju ovlasti za zastupanje, donošenje odluka ili nadzora tog gospodarskog subjekta ishoditi tražene dokumente, jer u tim državama postoje javna tijela koja te dokumente izdaju. Dakle, bilo je moguće i obvezatno postupiti u skladu s člankom 262. stavak 1. i 2. ZJN-a., što žalitelj nije učinio. Tužitelj posebno ističe da je žalitelj u ESPD obrascu svojom izjavom potvrdio da će moći na zahtjev i bez odgode, dostaviti valjane dokumente, o čemu tuženik nije vodio računa te je na taj način povrijedio odredbe ZJN-a. Dodaje da dokumentacija kojom se dokazuje osnovu za isključenje gospodarskih subjekata, ne podliježe pojašnjenju ili dopuni u skladu s odredbom članka 263. stavak 2. ZJN- a pa je tužitelj, primjenom kogentne zakonske norme, odbio ponudu ponuditelja zajednica ponuditelja Softline d.o.o. Zagreb i Softline Services Kft, Budapest, Mađarska. Protivno zaključcima tuženika, sve navedeno jasno je pojašnjeno u Odluci o odabiru, čiji je sastavni dio Zapisnik o ocjeni ponuda. Stava je da je tuženik pravnim shvaćanjem o obvezi primjene instituta pojašnjenja dostave ažuriranih popratnih dokumenata iz članka 263. stavak 2. ZJN-a postupio suprotno kogentnim odredbama članka 251. i 265. stavak 1. točka 1. i stavak 2. ZJN-a, čime je, u bitnom narušio načelo vladavine prava i pravne sigurnosti kao i načelo jednakog tretmana, jer je žalitelju dopustio da suprotno, DON-u i odredbama ZJN-a, izbjegne dostavu zakonom propisanih dokumenata/dokaza, a koji su osnova za isključenje iz daljnjeg tijeka postupka javne nabave, čime je odabranog ponuditelja doveo u nepovoljniji položaj te osobito pravnu sigurnost u postupku javne nabave.

U odgovoru na tužbu tuženik u bitnom navodi da razlog poništavanja Odluke o odabiru ne leži u obvezi pojašnjavanja ažurirane popratne dokumentacije vezane za isključenje gospodarskih subjekata, već u tome što tužitelj nije obrazložio razloge zbog kojih nije žalitelja pozvao na dodatno pojašnjenje dostavljenih dokumenata.

Uvidom u zapisnik o pregledu i ocjeni ponuda tuženik je utvrdio da je tužitelj u postupku pregleda i ocjene ponuda pozvao ponuditelja čija je ponuda ocjenjena kao ekonomski najpovoljnija, konkretno, žalitelja zajednicu ponuditelja Softline d.o.o., Zagreb i Softline Services Kft., Budapest, Mađarska, na dostavu ažuriranih popratnih dokumenata u smislu članka 263. stavka 1. ZJN-a, ali da nije primijenio institut pojašnjenja odnosno upotpunjavanja ponuda iz članka 263. stavak 2. ZJN-a u odnosu na dokumente žalitelja dostavljene radi dokazivanja nepostojanja razloga za isključenje ponuditelja iz članka 251. ZJN-a niti je obrazložio razloge neprimjene navedenog instituta u smislu članka 263. stavka 5. ZJN-a. Prema ocjeni tuženika iz osporenog rješenja, tužitelj je u konkretnom slučaju trebao primijeniti institut pojašnjenja dostave ažuriranih popratnih dokumenata iz članka 263. stavak ZJN-a, odnosno ukoliko nije primijenio navedeni institut pojašnjenja dostave ažuriranih popratnih dokumenata bio je obvezan u zapisniku o pregledu i ocjeni ponuda obrazložiti razloge ne postupanja u smislu članka 263. stavka 2. ZJN-a pa je tuženik, slijedom toga žalbeni navod ocijenio kao osnovan i poništio odluku o odabiru. Suprotno izraženom stavu tuženika, ovaj Sud nalazi da pitanje dokazivanja da ne postoje razlozi za isključenje gospodarskih subjekata treba tumačiti u skladu sa strogom odredbom članka 251. ZJN-a, koja određuje osnove za obvezno isključenje i nalaže naručitelju da ponuditelja za kojeg se utvrdi da propisani osnovi za isključenje postoje, mora, u bilo kojoj fazi postupka, isključiti iz postupka javne nabave. Prema tome dokazi da ne postoji osnova za isključenje iz članka 251. stavak 2. su dokazi koje propisuje članak 265. stavak 1. točka 3. ZJN-a, a tek ako takvi dokazi nisu dobavljivi mogu se prihvatiti dokazi iz stavka. 3. ovog članka ZJN-a. Iz navedenog proizlazi da ponuditelj koji je, kao u ovom slučaju, prema predmetnom DON-u, bio obvezan uz ponudu dostaviti dokaze da osnove za isključenje iz članka 251. stavka 2. ne postoje, što nije učinio, već je dostavio preliminarni dokaz - Europsku jedinstvenu dokumentacija o nabavi (European Single Procurement Document - ESPD) iz članka 260. ZJN-a, u kojoj je izjavio da ažurirane dokumente može dostaviti. Nakon toga ga je tužitelj, u skladu s DON-om i u skladu s člankom 262. stavkom 1. pozvao da dostavi dokaze iz članka 265. stavak 1. točka 3. ZJN-a, a tek ako takvi dokazi nisu dobavljivi dokaze iz stavka 3. tog članka ZJN-a, čemu žalitelj nije udovoljio, već je umjesto relevantnih, u ovom slučaju dobavljivih potvrda nadležnih tijela, dostavio po javnom bilježniku ovjerovljene izjave, koje ne predstavljaju traženi dokaz, pošto su žalitelji gospodarski subjekti i njihovi ovlašteni predstavnici registrirani, odnosno državljani država u kojima se relevantne potvrde mogu ishoditi. Obzirom na značaj dokaza da ne postoje osnove za isključenje gospodarskog subjekta i ozbiljnu posljedicu- obvezu isključenje, koja slijedi ako odgovarajući dokazi nisu dostavljeni, po ocjeni ovog Suda, tužitelj je ponudu žalitelja osnovano ocijenio nevaljalom, a prethodno nije bio dužan ponovno pozvati žalitelje da dodatno pojasne naknadno dostavljene dokaze nepostojanja osnova za njihovo isključenje. Naime, odredba članka 262. stavka 2. ZJN-a daje mogućnost naručitelju da ponuditelj a koji je naknadno po pozivu dostavio ažurirane dokumente koji dopunjuju ponudu, ponovno pozove na dodatna pojašnjenja, ali to nije obveza naručitelja. U konkretnom slučaju je tužitelj u zapisniku o pregledu i ocjeni ponuda detaljno izložio tijek komunikacije s žalitelj em i obrazložio razloge neprihvaćanja ponude, uz jasno pojašnjenje da se radi o, iz DON-a obvezujuće dokumentacije ponude, koju žalitelj ni nakon dodatnog poziva nije dostavio, zbog čega Sud nalazi da izostanak valjanih dokaza da ne postoje osnove za isključenje predstavlja razlog za isključenje gospodarskog subjekta iz danjeg postupka javne nabave. Stoga po tužitelju izloženi razlozi neprihvaćanja ponude žalitelja, obzirom da je riječ o razlozima za isključenje, predstavljaju valjano obrazloženje razloga zbog kojeg nije korišten institut ponovnog pozivanja na pojašnjavanje naknadno dostavljene dokumentacije. Zbog navedenog Sud je ocijenio da je tuženik arbitrarnim i pretjerano formalističkim tumačenjem odredbe članka 262. stavka 5. ZJN-a povrijedio zakon na štetu tužitelja.Žalba žalitelja nije osnovana.

PRESUDA Poslovni broj: UsII-179/19-7, 25. travnja 2019.

RJEŠENJE: KLASA: UP/II-034-02/18-01/1054 URBROJ: 354-01/19-6, 07. siječnja 2019.