Prigovor primjeni instituta pojašnjavanja i upotpunjavanja ponude

Žalitelj u žalbi navodi da je naručitelj postupao protivno odredbama članka 293. i članka 4. ZJN 2016. Naime, žalitelj tvrdi da naručitelj ne može tražiti pojašnjenje i upotpunjavanje iz razloga moguće nejasnoće, već samo izvjesno utvrđene pogreške, nepotpunosti i nedostatka dokaza u ponudi.

Člankom 293. stavkom 1. ZJN 2016 propisano je, ako su informacije ili dokumentacija koje je trebao dostaviti gospodarski subjekt nepotpuni ili pogrešni ili se takvima čine ili ako nedostaju određeni dokumenti, javni naručitelj može, poštujući načela jednakog tretmana i transparentnosti, zahtijevati od dotičnih gospodarskih subjekata da dopune, razjasne, upotpune ili dostave nužne informacije ili dokumentaciju u primjerenom roku ne kraćem od pet dana. Stavkom 2. istog članka propisano je da postupanje sukladno stavku 1. toga članka ne smije dovesti do pregovaranja u vezi s kriterijem za odabir ponude ili ponuđenim predmetom nabave.

Slijedom navedenog, iz sadržaja navedene odredbe razvidno je da je naručitelj ovlašten zatražiti pojašnjenje ponude i u slučaju da su informacije ili dokumentacija dostavljena u ponudi nepotpuni, pogrešni ili se takvima čine, stoga žalitelj neosnovano prigovara primjeni instituta pojašnjavanja i upotpunjavanja ponude, odnosno postavljanja zahtjeva od strane naručitelja za pojašnjavanjem i upotpunjavanjem ponude. Žalbeni navod je neosnovan.

RJEŠENJE KLASA: UP/II-034-02/19-01/383, URBROJ: 354-01/19-12, od 14.lipnja 2019.