Posjedovanje ovlaštenja ili članstva kojeg ponuditelj mora imati kako bi mogao pružati usluge u državi njegova poslovnog nastana kao uvjet iz dokumentacije o nabavi

Žalitelj navodi da naručitelj u predmetnom postupku nije odredio da ponuditelji moraju dokazati posjedovanje odobrenja Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga (HANFA), što znači da nije odredio kriterije za odabir sukladno člancima 256.-259. ZJN-a 2016.

DKOM navodi da članak 257. ZJN-a 2016 propisuje odredbe o sposobnosti za obavljanje profesionalne djelatnosti pa se tako u stavku 1. propisuje da javni naručitelj može zahtijevati da gospodarski subjekt dokaže upis u sudski, obrtni, strukovni ili drugi odgovarajući registar u državi njegova poslovnog nastana, a u stavku 2. istog članka propisuje se da ako gospodarski subjekt mora posjedovati određeno ovlaštenje ili biti član određene organizacije kako bi mogao pružati usluge u državi njegova poslovnog nastana, javni naručitelj u postupcima javne nabave usluga može od njega zahtijevati da dokaže posjedovanje takvog ovlaštenja ili članstva.

Iz odredbe članka 257. stavka 2. ZJN-a 2016 razvidno je da naručitelj može, ali nije dužan od gospodarskog subjekta zahtijevati da dokaže posjedovanje ovlaštenja ili članstva kojeg mora posjedovati kako bi mogao pružati usluge u državi njegova poslovnog nastana. Stoga, to što naručitelj u točki 20. dokumentacije o nabavi koja sadrži odredbe o sposobnosti za obavljanje profesionalne djelatnosti i dokumentima kojima se dokazuje sposobnost, nije zahtijevao dokaz o posjedovanju ovlaštenja kojeg navodi žalitelj, time nije postupio protivno navedenoj zakonskoj odredbi pa se navod žalitelja ocjenjuje kao neosnovan.

RJEŠENJE KLASA: UP/II-034-02/17-01/562, URBROJ: 354-01/17-8,  od 4.rujna 2017.