Pogreške u pregledu i ocjeni ponude odabranog ponuditelja

Žalitelj u žalbi navodi da su turističke agencije, obzirom da nude putnicima (pravnoj osobi) usluge povezane sa smještajem i prijevozom koju obavljaju u svoje ime koristeći sredstva usluge drugih poduzetnika, obvezne na takve usluge primijeniti poseban postupak oporezivanja te navodi da primjena posebnog postupka oporezivanja nije opcionalna pa je stoga naručitelj prilikom pregleda i ocjene ponuda morao utvrditi da su informacije u ponudi odabranog ponuditelja nepotpune ili pogrešne, i to u dijelu iskazanog iznosa poreza na dodanu vrijednost (dalje: PDV) te odabranog ponuditelja pozvati na dopunu ili pojašnjenje. Žalitelj navodi da je odabrani ponuditelj u troškovniku u stupcu D troškovnika u koji se upisuje stopa PDV-a naveo stopu od 13% za usluge hotelskog smještaja i stopu PDV-a od 25% na ostale usluge sadržane u ponudi. Iz toga proizlazi, navodi žalitelj, da će odabrani ponuditelj obračunati PDV u redovnom postupku oporezivanja na obje vrste usluga, što nije sukladno Zakonu o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“, broj 73/13., 99/13., 148/13., 155/13., 143/14. i 115/16., dalje: Zakon o porezu na dodanu vrijednost), budući turističke agencije hotelski smještaj mogu prodavati isključivo primjenjujući posebni postupak oporezivanja temeljem kojeg PDV treba biti sadržan u cijeni usluge hotelskog smještaja, zbog čega ponuda odabranog ponuditelja neće biti ekonomski najpovoljnija.

DKOM navodi sljedeće zakonske odredbe. Člankom 38. stavkom 3. točkom a) Zakona o porezu na dodanu vrijednost propisano je da se PDV obračunava i plaća po sniženoj stopi od 13% na isporuke sljedećih dobara i usluga: usluge smještaja ili smještaja s doručkom, polupansiona ili punog pansiona u hotelima ili objektima slične namjene, uključujući smještaj za vrijeme odmora, iznajmljivanje prostora u kampovima za odmor ili u mjestima određenima za kampiranje te smještaj u plovnim objektima nautičkog turizma. Člankom 91. stavkom 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost propisano je da se posebni postupak oporezivanja odnosi na poslovanje putničkih agencija, ako posluju s kupcima u svoje ime, a koriste isporuke dobara i usluge drugih poreznih obveznika za obavljanje usluga putovanja. Prema članku 92. toga Zakona porezna osnovica u svezi s jedinstvenom uslugom je razlika u cijeni putničke agencije odnosno razlika između ukupne naknade, bez PDV-a, koju plaća kupac i stvarnih troškova putničke agencije za isporuke dobara ili usluga koje su joj obavili drugi porezni obveznici, ako su te transakcije obavljene izravno kupcu. Prednje citirane odredbe Zakona o porezu na dodanu vrijednost su kogentne prirode i turističke agencije kao porezni obveznici ne mogu birati između posebnog postupka i redovnog postupka oporezivanja.

Uzimajući u obzir način određivanja cijene propisan dokumentacijom o nabavi te citirane relevantne zakonske odredbe koje se odnose na oporezivanje putničkih agencija (redovni/posebni postupak oporezivanja), kao i činjenicu da naručitelj u svom odgovoru na naprijed navedeni upit zainteresiranog gospodarskog subjekta od 11. srpnja 2018. godine ne daje jasan odgovor, već samo navodi da temeljem Zakona o porezu na dodanu vrijednost dodaje stupac ,,D“ u postojeći Troškovnik u kojem će biti izražena stopa PDV-a, utvrđeno je da je došlo do različitog popunjavanja troškovnika od strane različitih ponuditelja u pogledu iskazivanja stope PDV-a.. Slijedom navedenog nejasno je temeljem kojih činjenica i okolnosti je naručitelj donio pobijanu odluku o odabiru te je utvrđeno da naručitelj u žalbenom postupku nije postupio sukladno članku 403. stavku 3. ZJN 2016 kojim je propisano da je naručitelj obvezan dokazati postojanje činjenica i okolnosti na temelju kojih je donio odluke o pravima, poduzeo radnje ili propustio radnje te proveo postupke koji su predmet žalbenog postupka. Stoga je ovaj žalbeni navod ocijenjen osnovanim.

RJEŠENJE KLASA: UP/II-034-02/18-01/679, URBROJ: 354-01/18-7, od 11.rujna 2018.