Osporavanje zakonitosti ponderiranja kriterija

Žalitelj osporava zakonitost ponderiranja kriterija. Prvenstveno navodi da je naručitelj neosnovano odredio jednake udjele od po 35 % za tehničku izvrsnost vozila i tehničku izvrsnost forenzičke opreme, s obzirom na to da vozilo ekipe za očevid ima daleko veću vrijednost i dulji životni vijek od forenzičke opreme. Time se omogućuje ponuditeljima čija vozila nisu ekonomski najpovoljnija da kroz nuđenje forenzičke opreme dostave ponudu koju će naručitelj ipak ocijeniti kao ekonomski najpovoljniju. Zatim, prigovora iskazanom ponderu cijene od 30 %, ističući primjerice kako najskuplja ponuda s najvećom tehničkom izvrsnosti vozila ako ne dobije najveći broj bodova za forenzičku opreme, ne može biti ocijenjena kao ekonomski najpovoljnija ili suprotno, najjeftinija ponuda s najvećim brojem bodova za forenzičku opremu, biti će ocijenjena kao ekonomski najpovoljnija ponuda, Žalitelj smatra da nabavna cijena treba imati daleko veći udio u ukupnoj ocjeni ekonomske isplativosti/povoljnosti ponude jer servisi, održavanje, troškovi upotrebe predmeta nabave ne mogu rezultirati troškom koji bi tijekom uobičajenog životnog vijeka predmeta nabave mogao doseći njegovu nabavnu cijenu.

DKOM navodi da ukoliko žalitelj smatra da je naručitelj u dokumentaciji o nabavi odabirom kriterija te pridavanjem nerazmjerno većeg ili manjeg broja bodova nekom kriteriju u odnosu na to koliko je isti relevantan u odnosu na ukupnost predmeta nabave (izvođenje radova, isporuku roba ili pružanje usluga), nezakonito propisao kriterije, isto treba dokazati, što žalitelj u konkretnom slučaju nije učinio. Žalitelj ukazuje na diskriminaciju proizvođača vozila, ali ne navodi jasno i nedvojbeno u čemu bi se sastojala diskriminacija odnosno nije dokazao daje njemu i ostalim ponuditeljima onemogućeno sudjelovanje u postupku javne

Vezano za žaliteljevo osporavanje tehničkih specifikacija i njihovog bodovanja u okviru kriterija za odabir ponude, potrebno je ukazati i na odredbu članka 206. stavak 2. ZJN 2016 kojom je propisano da tehničke specifikacije moraju svim gospodarskim subjektima omogućiti jednak pristup postupku javne nabave i ne smiju imati učinak stvaranja neopravdanih prepreka za otvaranje javne nabave tržišnom natjecanju. Dakle, naručitelj je prilikom izrade dokumentacije o nabavi ovlašten slobodno propisati tehničke specifikacije u cilju zadovoljenja svojih legitimnih potreba pri čemu može individualizirati svoje traženje do maksimalnih granica, ukoliko je isto podložno osnovanom obrazloženju i sukladno temeljnim načelima javne nabave iz članka 4. ZJN 2016. S tim u svezi po ocjeni ovog tijela, u konkretnom slučaju žalitelj, osim što navodi, nije sukladno članku 403. stavak 2. ZJN 2016. dokazao svoje tvrdnje o nezakonitom ponderiranju kriterija i da je propisivanjem tehničkih specifikacija naručitelj povrijedio odredbe ZJN 2016. Slijedom svega navedenog, žalbeni navod je ocijenjen neosnovanim.

RJEŠENJE KLASA: UP/II-034-02/17-01/731, URBROJ: 354-01/17-7, od 6. prosinca 2017.