Osporavanje uvjeta ekonomske i financijske sposobnosti

Osporavajući sadržaj dokumentacije o nabavi žalitelj u bitnome navodi da je sporno određivanje ekonomske i financijske sposobnosti, odnosno sam način dokazivanja iste. Navodi da sama činjenica što gospodarski subjekt ima sklopljen ugovor o reosiguranju za vrstu osiguranja koja je predmet ovog nadmetanja ne podrazumijeva činjenicu kako isti ugovor pruža puno jamstvo za pokriće osiguranja odgovornosti iz djelatnosti za vrijeme trajanja ovog konkretnog okvirnog sporazuma. Smatra da je naručitelj prilikom preciznog određivanja ovog dokaza morao uzeti u obzir obveze koje osiguravatelji moraju izvršiti prema člancima 9.-11. Zakona o osiguranju te odredbama Pravilnika o sadržaju programa planiranog reosiguranja uvažavajući pri tome odredbe članka 4. i 258. ZJN 2016. Nadalje smatra da je naručitelj morao jasno odrediti što taj ugovor o reosiguranju mora obuhvaćati kako bi svi ponuditelji dostavili jednakovrijedan dokaz jer ovako postavljen uvjet sklopljenog ugovora o reosiguranju dopušta mogućnost manipulacije sa obuhvatom samog ugovora o reosiguranju.

U okviru istog žalbenog navoda također osporava odredbu kojom je propisano da se ovaj uvjet može dokazati "bilo kojim drugim dokumentom koji naručitelj smatra prikladnim", smatrajući da ta odredba čini ovu točku dokumentacije o nabavi dodatno nejasnom, odnosno nezakonitom te da naručitelj ovdje postupka protivno člancima 4., 200. i 258. ZJN 2016. jer je dokumentacija o nabavi time nejasna i netransparentna te otvara mogućnost diskriminacije u korist ponuditelja koji su dostavili "druge dokumente" koje naručitelj može blagonaklono ocjenjivati.

Na podlozi utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da je naručitelj za uvjet ekonomske i financijske sposobnosti odredio da je gospodarski subjekt obvezan dostaviti važeću potvrdu društva za osiguranje koje obavlja poslove reosiguranja kojom dokazuje da gospodarski subjekt ima sklopljen Ugovor o reosiguranju za vrstu osiguranja koja je predmet ovog nadmetanja. Žalitelju je sporna mogućnost manipulacije sa obuhvatom samog ugovora o reosiguranju s obzirom na obveze koje osiguravatelji moraju izvršiti sukladno Zakonu o osiguranju i Pravilniku o sadržaju programa planiranog reosiguranja. S obzirom na to da je naručitelj prilikom određivanja uvjeta financijske i ekonomske sposobnosti dužan zahtijevati samo minimalne razine sposobnosti koje osiguravaju da će gospodarski subjekt biti sposoban izvršiti ugovor o javnoj nabavi, DKOM ocjenjuje da propisana odredbe dokumentacije ne dovodi sama po sebi do naručiteljeve manipulacije, a kako to žalitelj smatra. Upravo minimalne razine traženog uvjeta omogućavaju široku bazu ponuditelja koji će biti u mogućnosti sudjelovati u predmetnom postupku, a što omogućuje naručitelju postupanje u skladu s načelima tržišnog natjecanja, jednakog tretmana, zabrane diskriminacije te drugih načela, a sve sukladno članku 4. ZJN 2016.

Nadalje, vezano za sporni dio odredbe dokumentacije o nabavi koji se odnosi na dokazivanje ekonomske ili financijske sposobnosti bilo kojim drugim dokumentom, DKOM ocjenjuje da se u suštini radi o odredbi članka 267. ZJN 2016 koja je inkorporirana u tekst dokumentacije o nabavi, slijedom čega ovo DKOM ocjenjuje da dokumentacija o nabavi u tom dijelu nije suprotna člancima 4., 200. i 258. ZJN 2016 kako to smatra žalitelj. Slijedom navedenog, žalbeni navod je u cijelosti ocijenjen kao neosnovan.

RJEŠENJE KLASA: UP/II-034-02/19-01/334, URBROJ: 354-01/19-9, od 21.svibnja 2019.