Osporavanje referenci Ključnog stručnjaka 1: reference naručitelja Lučka uprava Split

Žalitelj zajednica ponuditelja WYG savjetovanje d.o.o., Zagreb, i Ecorys Hrvatska d.o.o., Zagreb u žalbi navodi da je odabrana zajednica ponuditelja kao Ključnog stručnjaka 1 predložila Ivicu Pericu te je naručitelj njegove reference ocijenio s maksimalnim brojem bodova, međutim, uvidom u životopis Ključnog stručnjaka 1 Ivice Perice, utvrđeno je da je naručitelj pogrešno primijenio kriterije za odabir ponuda u odnosu na ovog stručnjaka. Žalitelj navodi da, s obzirom na podkriterij „Broj projekata u kojima je stručnjak sudjelovao kao pružatelj usluge s više od 5 radnih dana, a tiču se pružanja usluga tehničke pomoći javnom tijelu“ projekt, referenca, naveden pod brojem 2 iz životopisa predloženog stručnjaka, naručitelja Lučka uprava Split, naziva Tehnička pomoć javnom tijelu u projektu za proširenje gata Sv. Petar i ažuriranja lokacije Stinice, u cilju provedbe IP A Adriatic prekograničnog OP, te projekt, referenca, naveden pod brojem 3 iz životopisa, naručitelja Lučka uprava Split, naziva Tehnička pomoć javnom tijelu u projektu za novi internacionalni putnički terminal i popratne sadržaje uključujući i adaptaciju zgrade, u cilju provedbe IPA Adriatic prekograničnog OP ne može se smatrati uslugom tehničke  uslugom tehničke pomoći javnom tijelu u području upravljanja i provedbe (operativnim) programima sufinanciranim sredstvima EU fondova s obzirom da iz samog opisa projekta proizlazi zaključak da se ovdje radi o aktivnosti unutar određenog projekta, što se ne može smatrati iskustvom u upravljanju i provedbi (operativnim) programima.

Žalitelj nadalje navodi da je uputio upit gospodarskom subjektu Deloitte Savjetodavne usluge d.o.o., a čiji je zaposlenik bio stručnjak Ivica Perica, te iz dostavljenog upita, odnosno Izjave o izrađenim studijama, proizlazi za konkretne projekte da se rad o Izradi studije izvedivosti izgradnje i modernizacije infrastrukture u luci Split, odnosno Izradi studije izvedivosti izgradnje zgrade novog putničkog terminala u bazenu Gradska luka, što nije tehnička pomoć javnopravnom tijelu.

DKOM navodi da je tehnička pomoć definirana kao pomoć dostupna dionicima pri provedbi programa i projekata koje financira Komisija. U sklopu kohezijske politike Europske unije takva financijska potpora može poslužiti za plaćanje pripreme, upravljanja, vrednovanja, praćenja, revizije i kontrole. Novac za takve aktivnosti stavljaju na raspolaganje Europski fond za regionalni razvoj (EFRR), Europski socijalni fond (ESF) i Kohezijski fond o određenim ograničenjem udjela financiranja iz operativnih programa koji se može alocirati za tehničku pomoć.

Iz navedenog proizlazi da pružanje tehničke pomoći može biti samostalan projekt financiran sredstvima EU radi realizacije aktivnosti unutar određenog projekta, odnosno upravljanje i/ili provedba određenog operativnog programa. Stoga nije u pravu žalitelj kada navodi da se osporavane reference za KS1 ne mogu prihvatiti kao relevantne u okviru podkriterija „Broj projekata u kojima je stručnjak sudjelovao kao pružatelj usluge s više od 5 radnih dana, a tiču se pružanja usluga tehničke pomoći javnom tijelu" u kojem je traženo iskustvo na području upravljanja ili provedbe (operativnim) programima sufinanciranim sredstvima EU fondova s obzirom da iz opisa navedenih referenci proizlazi da se radi o iskustvu pružanja tehničke pomoći kroz podršku u provedbi određenog projekta/programa. Također valja istaknuti da iz pojma tehničke pomoći nedvojbeno proizlazi da se ista može odnositi i na studije izvodljivosti, odnosno analizu troškova i koristi. Stoga je žalbeni navod ocijenjen neosnovanim.

RJEŠENJE KLASA: UP/II-034-02/19-01/198, URBROJ: 354-01/19-14 od 8. svibnja 2019.