Osporavanje dokumentacije o nabavi u onom dijelu koji se odnosi na podugovaratelje

Žalitelj osporava točku 4.2.1. dokumentacije o nabavi iz razloga da je u općenito postupcima javne nabave smisao popisa pruženih glavnih usluga provjera svakog pojedinog ponuditelja u smislu zadovoljenja traženih referenci. Naručitelj propušta definirati koliki bi bio minimalni opseg pruženih usluga od strane svakog člana zajednice ponuditelja, odnosno gospodarskog subjekta na čiju sposobnost se ponuditelj oslanja pa se realno može dogoditi da u takvoj ponudi većinu opsega pruženih usluga zadovolji samo jedan subjekt, a da u kasnijoj raspodjeli posla po sporazumu iz ovog postupka nabave stvarno izvršenje većine usluga preuzme onaj subjekt u takvoj zajednici ponuditelja koji je u ponudi zadovoljio tražene reference u minimalnom dijelu.

U odnosu na točku 7.3. dokumentacije o nabavi žalitelj dodatno navodi da iz te točke proizlazi, s obzirom na činjenicu izravne odgovornosti ugovaratelja i za pružanje usluga od strane podugovaratelja, da će ugovaratelj biti prisiljen vršiti nadzor nad pružanjem usluga podugovaratelja, a što nikako nije dozvoljeno pozitivnim propisima, kao što nije niti inicijalno dopušteno da ponuditelj odgovara za rad drugog ovlaštenog inspekcijskog tijela. Također navodi da je nejasno odnosi li se ova točka na svakog člana zajednice ponuditelja.

DKOM navodi da iz odredbi ZJN 2016 proizlazi da su članovi zajednice ponuditelja (gospodarskih subjekata) ravnopravni odnosno svaki član zajednice ponuditelja je samostalan gospodarski subjekt koji prema tome svaki zasebno ima odnosno treba imati potrebna ovlaštenja, konkretno rješenje nadležnog ministarstva za provedbu postupaka iz članaka 6., 11., 12., 13., 14., i 15. Pravilnika, budući da se, slijedom odredbe članka 273. ZJN 2016, gospodarski subjekti ne mogu osloniti na sposobnost drugog gospodarskog subjekta radi dokazivanja ispunjavanja sposobnosti za obavljanje profesionalne djelatnosti. Uređenje ugovornog odnosa među članovima zajednice ponuditelja je na samim članovima, pa tako i definiranje vrste i količine poslova koji će se obavljati, a naručitelj je ovlašten tražiti samo da zajednica ima određeni pravni oblik nakon sklapanja ugovora, i to u mjeri u kojoj je to nužno za uredno izvršenje tog ugovora. Nadalje, a u odnosu na podugovaranje, naručitelj sukladno članku 220. ZJN 2016 ne smije zahtijevati od gospodarskih subjekata da dio ugovora o javnoj nabavi daju u podugovor ili da angažiraju određene podugovaratelje niti ih u tome ograničavati. Iz odredbi dokumentacije o nabavi vidljivo je da naručitelj od ponuditelja nije zahtijevao podugovaranje. Također, naručitelj je propisao i mogućnost, a ne obvezu oslanjanja na sposobnost drugih gospodarskih subjekata. Slijedom svega navedenog, žalbeni navodi se ocjenjuju neosnovanima.

RJEŠENJE  KLASA: UP/II-034-02/19-01/262, URBROJ: 354-01/19-9, od 13. svibnja 2019.