Osporavanje dokumentacije o nabavi – definicija neizvjesnog rizika

Žalitelj navodi da je nezakonito traženje naručitelja prema kojemu proširenje pokrića po osnovi opće odgovornosti obuhvaća štete nastale kao posljedica poplave na stvarima trećih osoba uslijed nemogućnosti protoka/otjecanja velike količine oborina putem odvodnih cijevi, kao i postupne štete nastale uslijed dužeg djelovanja temperature, plinova, para ili vlage. Navodi da se u ovom dijelu dokumentacije o nabavi ne radi o neizvjesnom riziku kako ga definira članak 922. Zakona o obveznim odnosima, kako u dijelu koji se odnosi na postupne štete tako i s obzirom na općepoznatu činjenicu (redovite štete) neadekvatne i potkapacitirane infrastrukture vodovodnih i kanalizacijskih cijevi.

Žalitelj dalje navodi da je naručitelj u tehničkoj specifikaciji tražio pokriće profesionalne odgovornosti za štetu nastalu uslijed zakašnjenja u ispunjenju ugovorne obveze osiguranika, a da ni ovaj rizik nije neizvjestan ni nezavisan od isključive volje ugovaratelja osiguranja ili osiguranika, stoga ne spada u osigurljive rizike profesionalne odgovornosti.

Žalitelj također navodi da je naručitelj propisao da za Zagrebački holding d.o.o. Podružnica Robni terminali Zagreb i Zagrebački velesajam d.o.o. osiguranje uključuje odgovornost za štetu na imovini nastalu uslijed pojave zakišnjavanja/prodora oborinske vode, kao i cjelovito pokriće građansko-pravne ugovorne odgovornosti za štetu nastalu kao posljedica naprijed navedenih izvora opasnosti. Žalitelj navodi da s obzirom na dobro poznato stanje nekretnina, ovdje također nije riječ o neizvjesnom riziku. Osim toga, da je navedena podružnica ugovorom s najmoprimcem isključila svoju odgovornost, stoga, kako nema odgovornosti osiguranika, nema osnove ni da se od osiguratelja potražuje naknada štete.

Dakle, žalitelj navodi da se u svim spornim odredbama tehničke specifikacije ne radi o osiguranom riziku te da je stoga u ovim dijelovima dokumentacija o nabavi nezakonita. Zakon o obveznim odnosima u članku 921, definira ugovor o osiguranju kao ugovor kojim se osiguratelj obvezuje ugovaratelju osiguranja isplatiti osiguraniku ili korisniku osiguranja osigurninu ako nastane osigurani slučaj, a ugovaratelj osiguranja obvezuje se osiguratelju platiti premiju osiguranja. Člankom 922. tog Zakona definiran je osigurani slučaj kao događaj prouzročen osiguranim rizikom. U stavku 2. tog članka propisano je da rizik koji je obuhvaćen osiguranjem (osigurani rizik) mora biti budući, neizvjestan i nezavisan od isključive volje ugovaratelja osiguranja ili osiguranika.

DKOM ocjenjuje da se u sve tri osporene odredbe tehničkih specifikacija radi o neizvjesnim rizicima, odnosno da žalitelj nije dokazao suprotno te da nije u pravu žalitelj kada navodi da bi činjenice stanja gradske infrastrukture bile općepoznate, dakle, one koje nije potrebno dokazivati niti je u pravu kada navodi da bi zakašnjenje u ispunjenju ugovorne obveze osiguranika bilo izvjesno. Stoga, kako u ovom slučaju naručitelj nije povrijedio odredbe ZJN 2016 niti posebnog propisa koji uređuje materiju koja je predmet nabave, žalbeni se navod ocjenjuje neosnovanim.

RJEŠENJE KLASA: UP/II-034-02/18-01/850, URBROJ: 354-01/18-7, od 6. studenog 2018.