Osnove za isključenje ponuditelja iz postupka javne nabave

Žalitelj navodi da je naručitelj propustio sukladno članku 254. stavku 1. točki 7. ZJN 2016., točki 23.3. dokumentacije o nabavi i činjeničnom utvrđenju ovog tijela u rješenju 556/17, isključiti ponudu odabranog ponuditelja. Navodi da je naručitelj odredio istu osnovu za isključenje kao i naručitelj u postupku gdje je doneseno rješenje 556/17 te da iz toga rješenja proizlazi osnova za isključenje i u ovom postupku javne nabave. Osporava pravo naručitelju da objektivno procjenjuje okolnosti svakog pojedinog slučaja kada odlučuje o postojanju osnova za isključenje.

Utvrđeno je da je u točki 24. dokumentacije o nabavi (odredbe o samokorigiranju) naručitelj je propisao da gospodarski subjekt kod kojeg su ostvarene osnove za isključenje iz točke 22.1. i točke 23. dokumentacije o nabavi može javnom naručitelju dostaviti dokaze o mjerama koje je poduzeo kako bi dokazao svoju pouzdanost bez obzira na postojanje relevantne  osnove za isključenje. U zapisniku o pregledu i ocjeni ponuda naručitelj je naveo da ne postoje osnove za isključenje odabranog ponuditelja iz točke 23.3. dokumentacije o nabavi te s time u vezi obrazlaže da je uvidom u rješenje ovog tijela, Klasa:UIVII-034-02/17-01/556, URBROJ: 354-01/17-8 od 14. rujna 2017. godine (dalje u tekstu: rješenje 556/17), saznao za činjenicu da je gospodarski subjekt Vodogradnja Osijek d.d., Osijek (ovdje odabrani ponuditelj) isključen iz ranijeg postupka javne nabave naručitelja Hrvatske vode, Zagreb jer mu je unutar ugovora za radove osposobljavanja detaljnih melioracijskih građevina za odvodnju i navodnjavanje na području malog sliva Baranja, osim međudržavnih rijeka Drave i Dunava od 4. studenog 2016. godine, obračunata ugovorna kazna za kašnjenje, ali d aje na temelju objektive procjene utvrdio da se tu ne radi o značajnim i opetovani nedostacima, pa da zbog toga ne postoje osnove za isključenje iz točke 23.3. dokumentacije o nabavi u ovom postupku javne nabave.

Među strankama je sporno da li je temeljem činjeničnog stanja utvrđenog u rješenju 556/17 naručitelj trebao isključiti odabranog ponuditelja u predmetnom postupku javne nabave.

DKOM je utvrdio u tom rješenju nije navedeno da je zbog neurednog izvršenja ugovora od strane odabranog ponuditelja došlo do prijevremenog raskida ugovora, naknade štete ili druge slične sankcije, nego samo do obračunate ugovorne kazne, stoga rješenje 556/17 nije relevantan dokaz za utvrđenje osnove za isključenje u ovom postupku. Tim više što je naručitelj Hrvatske vode, Zagreb propisao da će isključiti gospodarskog subjekt ako pokaže značajne ili opetovane nedostatke tijekom provedbe bitnih zahtjeva iz prethodnog ugovora čija je posljedica bila (između ostalog) obračun ugovorne kazne, a što je bitno drugačije od onog što je ovdje naručitelj propisao. Stoga netočno žalitelj navodi daje naručitelj odredio istu osnovu za isključenje kao i naručitelj u postupku gdje je doneseno rješenje 556/17. S obzirom na navedeno, uzevši u obzir da žalitelj ne prilaže druge dokaze, neosnovani su navodi da je naručitelj propustio sukladno činjeničnom utvrđenju u rješenju 556/17, članku 254. stavku 1. točki 7. ZJN 2016. i točki 23.3. dokumentacije o nabavi isključiti ponudu odabranog ponuditelja. Kako u ovom žalbenom postupku nisu utvrđene osnove za isključenje odabranog ponuditelja iz točke 23.3. dokumentacije o nabavi, bespredmetni su navodi žalitelj da naručitelj nije mogao primijeniti odredbe o samokorigiranju propisane u točki 24. dokumentacije o nabavi (članak 255 ZJN 2016). Slijedom svega navedenoga žalbeni navod je ocijenjen kao neosnovan.

RJEŠENJE KLASA: UP/II-034-02/17-01/742, URBROJ: 354-01/17-9, od 8. prosinca 2017.