Određivanje minimalne tehničke i stručne spreme

Žalitelj u žalbi navodi kako u točki 6.2.2.1. dokumentacije o nabavi nigdje nije navedeno koja je minimalna tehnička i stručna sprema koju bi tehnički stručnjaci trebali imati pa proizlazi da taj posao za predmetni postupak može obavljati bilo tko.

Žaliteljeva tvrdnja da predmetni posao (servisiranja predmetnog uređaja) može obavljati bilo tko pokazuje se netočnom, budući da iz odredbi dokumentacije o nabavi proizlazi da je naručitelj za servisiranje predmetnog uređaja tražio ovlaštene servisere koji posjeduju važeće certifikate o osposobljenosti za servisiranje uređaja izdane od strane proizvođača uređaja, a koje certifikate ponuditelj mora dostaviti prilikom primopredaje uređaja. Naručitelj je također propisao da će od ekonomski najpovoljnijeg ponuditelja, prije donošenja odluke, zatražiti dostavu izjave koja, između ostalog, sadrži podatke o radnom iskustvu tehničkih stručnjaka koji će sudjelovati i biti odgovorni za postavljanje, instalaciju i servisiranje uređaja koji je predmet nabave te popis imena i odgovarajuće stručne kvalifikacije osoblja koje će biti odgovorno za izvršenje ugovora o javnoj nabavi robe koji uključuje poslove postavljanja i ugradnje uređaja. Navedenom izjavom ponuditelj treba nedvojbeno dokazati da raspolaže s najmanje dvije osobe za poslove servisiranja uređaja. Dakle, prema ocjeni DKOM-a, naručitelj je odredio potrebne minimalne razine stručne sposobnosti kojima ponuditelji moraju udovoljiti pa je žalbeni navod neosnovan.

 RJEŠENJE KLASA: UP/II-034-02/17-01/693, URBROJ: 354-01/17-6, od 12. listopada 2017.