Određivanje jednakovrijednosti traženoj normi u dokumentaciji o nabavi

Žalitelj navodi da naručitelj u troškovniku kontrolnih ispitivanja za svako ispitivanje navodi da se provodi sukladno određenoj normi, ali ne navodi da prihvaća i ispitivanje sukladno jednakovrijednoj normi, čime je tehničke specifikacije odredio restriktivno te povrijedio odredbe članaka 206. - 211. ZJN 2016. Nadalje, kako je u obrascu 15-Akreditirane metode ispitivanja naručitelj naveo kako prihvaća traženu ili jednakovrijednu normu, dok to propušta u troškovniku kontrolnih ispitivanja, žalitelj ističe da je dokumentacija o nabavi stoga nerazumljiva i kontradiktorna (dakle, u suprotnosti sa člankom 200. ZJN 2016) te da ograničava tržišno natjecanje. Navodi da je naručitelj u točki 19. dokumentacije o nabavi propisao kriterije za ocjenu jednakovrijednosti, ali predmetne kriterije nije propisao jasno i precizno niti se iz tako propisanih kriterija može utvrditi način ocjene kriterija jednakovrijednosti, što predstavlja postupanje naručitelja protivno članku 210. stavku 3. ZJN 2016 te protivno načelu tržišnog natjecanja.

DKOM je uvrdio kako u troškovniku kontrolnih ispitivanja upućivanje na normu nije popraćeno izrazom „ili jednakovrijedno“, pa je osnovan  navod žalitelja da je naručitelj ovdje postupio protivno članku 209. točki 2. ZJN 2016. Osim toga, kako je sastavni dio dokumentacije o nabavi obrazac 15 - Akreditirane metode ispitivanja, koji sadrži metode ispitivanja sukladno troškovniku kontrolnih ispitivanja i u kojem je omogućeno gospodarskom subjektu navođenje jednakovrijedne norme, činjenica je da je dokumentacija o nabavi u ovom dijelu protivna članku 200. stavku 1. ZJN 2016.

Što se tiče navoda da zainteresiranim gospodarskim subjektima nije jasan način ocjene jednakovrijednosti, naručitelj nije niti bio dužan navesti kriterije mjerodavne za ocjenu jednakovrijednosti, jer navedena obveza postoji samo u slučaju da tehničke specifikacije upućuju na određenu marku ili izvor, ili određeni proces s obilježjima proizvoda ili usluga koje pruža određeni gospodarski subjekt, ili na zaštitne znakove, patente, tipove ili određeno podrijetlo ili proizvodnju (članak 210. stavak 1. ZJN), što ovdje nije slučaj. Ovaj dio žalbenog navoda je neosnovan.

RJEŠENJE KLASA: UP/II-034-02/17-01/728, URBROJ: 354-01/17-6, od 16. studenog 2017.