Nezakonito traženje posjedovanja certifikata

Žalitelj tvrdi da je točkom 1.12. Priloga 1. Dokumentacije o nabavi propisano da se uz ponudu dostavlja dokaz da je ponuditelj ovlašten od proizvođača ili ovlaštenog zastupnika za EU za prodaju, instaliranje, edukaciju korisnika, osiguranje servisa i održavanje ponuđene medicinske opreme. Smatra da je odnos ponuditelja i proizvođača (ili ovlaštenog zastupnika za EU) ponuđenog uređaja interni odnos koji nije relevantan za naručitelja u konkretnom postupku javne nabave. Navodi da sukladno Zakonu o medicinskim proizvodima, Zakonu o radiološkoj i nuklearnoj sigurnosti te važećem Pravilniku o odobrenjima i dozvolama za uporabu i promet izvora ionizirajućeg zračenja gospodarski subjekt za obavljanje djelatnosti ne mora posjedovati ovlaštenja proizvođača ili ovlaštenog zastupnika već jedino (za neke djelatnosti) relevantne dozvole/ovlaštenja nadležnih tijela (HALMED~a i Državnog zavoda za radiološku sigurnost). Tvrdi da svaki gospodarski subjekt na tržištu koji posjeduje relevantne dozvole nadležnih tijela ima mogućnost nuditi i prodavati medicinski proizvod, neovisno o ovlaštenju proizvođača.  Smatra da je takvim propisivanjem prekršeno načelo tržišnog natjecanja i načelo zabrane diskriminacije. Žalitelj tvrdi da  je navedena točka suprotna članku 200. st.1. ZJN 2016. jer naručitelj nije precizirao dokaz kojim se navedeno dokazuje već je samo navedeno da se isti dostavlja u neovjerenoj preslici.

Žalitelj navodi da naručitelj točkom 5.3.2. dokumentacije o nabavi za Voditelja projekta, osim Kvalifikacija za istog stručnjaka, navodi i minimalno sljedeće Stručno iskustvo: Posjedovanje Project Management Professional (PMP) ili IPMA razina B ili A („ili jednakovrijednog") certifikata kojim se dokazuju kompetencije i iskustvo u upravljanju projektima u kompleksnom okruženju s velikim brojem dionika. Žalitelj ističe da je predmet nabave „Izrada Masterplana prometnog razvoja funkcionalne regije srednja Dalmacija i strateške procjene utjecaja Masterplan programa na okoliš uključujući upravljanje projektom i administraciju projekta", stoga je traženje certifikata upravljanje projektom (IPMA ili PMP) u potpunosti protuzakonito. Navedeni certifikat nije propisan nikakvim zakonom kao preduvjet za obavljanje usluge koja je predmet nabave, isti se traži samo u slučaju kada je predmet nabave konkretno vođenje projekta u postupku građenja što u ovom slučaju nije. Žalitelj također navodi da naručitelj u dokumentaciji o nabavi nije obrazložio kako traženje certifikata Upravljanje projektima (IPMA, PMP) pridonosi kvaliteti same ponude, posebice u uvjetima kada posjedovanje istog nije propisano nikakvim propisom niti je naručitelj povezao predmetno traženje s predmetom nabave. Žalitelj također navodi da naručitelj za stručnjaka voditelj projekta propisuje odredbu iz članka 37. Zakona o poslovima i djelatnostima prostornog uređenja i gradnje samo djelomično, pooštravajući tako uvjet s obzirom da je posebnim zakonom omogućeno da voditelj projekta ima potrebna znanja iz područja upravljanja projektima ako ima obrazovanje iz područja arhitekture, građevinarstva, elektrotehnike ili strojarstva s obrazovnim programom koji uključuje najmanje 30 ECTS bodova iz područja relevantnih za upravljanje projektima gradnje.

DKOM je utvrdio da je iz zakonskih odredaba razvidno da traženje iz točke 5.3.2. dokumentacije o nabavi nije u skladu sa istima. Naime, naručitelj u točki 5.3.2. dokumentacije o nabavi obrazlaže specifične zahtjeve za certifikatima, međutim isti nije sukladno odredbi članka 256. stavka 4. ZJN 2016 tražene uvjete doveo u vezu s predmetom nabave. Naručitelj nije obrazložio zašto traži da Voditelj projekta ima traženi certifikat s obzirom da članak 38. Zakona o poslovima prostornog uređenja i gradnje propisuje obvezu imenovanja voditelja projekta radi zakonite i kvalitetne izvedbe građevine, a predmet nabave u konkretnom postupku nije izvedba građevine, već izrada Masterplana strateške procjene utjecaja Masterplana/programa na okoliš, a procijenjena vrijednost nabave također ne potpada pod visine pragova odleđenih stavkom 2. tog članka. Nadalje, člankom 37. stavkom 2. Zakona o poslovima i djelatnostima prostornog uređenja i gradnje propisano je da Voditelj projekta ima potrebna znanja iz područja upravljanja projektima ako ima međunarodno priznatu ovjeru sposobnosti za upravljanje projektom ili obrazovanje iz područja arhitekture, građevinarstva, elektrotehnike ili strojarstva s obrazovnim programom koji uključuje najmanje 30 ECTS bodova iz područja relevantnih za upravljanje projektima gradnje, a naručitelj je tražio u točki 5.3.2. da Voditelj projekta posjeduje Project Management Professional (PMP) ili IPMA razina B ili A („ili jednakovrijednog“) certifikata kojim se dokazuju kompetencije i iskustvo u upravljanju projektima u kompleksnom okruženju sa velikim brojem dionika, dakle naručitelj nije alternativno dopustio „obrazovanje iz područja arhitekture, građevinarstva, elektrotehnike ili strojarstva s obrazovnim programom koji uključuje najmanje 30 ECTS bodova iz područja relevantnih za upravljanje projektima gradnje“. Stoga, navedeno traženje nije sukladno odredbi članka 37. stavka 2. citiranog Zakona, a također i odredbi članka 4. stavka 1. ZJN 2016. glede načela tržišnog natjecanja, zabrane diskriminacije, jednakog tretmana te je slijedom navedenog, žalbeni navod osnovan.

 RJEŠENJE KLASA: UP/II-034-02/17-01/837, URBROJ: 354-01/18-1,  od 1. veljače 2018.