Naručitelj je neosnovano odbio ponudu žalitelja iako je žalitelj dostavio jednakovrijedno rješenje

Žalitelj u žalbi navodi da je naručitelj odbio njegovu ponudu kao neprikladnu temeljem članka 291. ZJN 2016 iz razloga što ne udovoljava minimalnim tehničkim zahtjevima u tehničkim specifikacijama i to točki 11.4. "Tehničke specifikacije vozila" - Šasija i nadogradnja zaštićena postupkom kataforeze. Ističe da je naručitelj odbio njegovu ponudu uz obrazloženje kako se šasija i nadogradnja izrađena od čelika otpornog na koroziju, simbol 1.4003, koju je ponudio žalitelj, ne može smatrati jednako vrijednim proizvodom procesu izrade šasije i nadogradnje zaštićene postupkom kataforeze kako je traženo u tehničkim specifikacijama jer će autobusi prometovati uz samo more, izloženost utjecaju morske soli vrlo je izražena i da se morska voda nerijetko nalazi na cesti pa se zbog visoke izloženosti korozivnom djelovanju područje kojim će autobusi prometovati svrstava u agresivnu sredinu te da zaštita postupkom premazivan)a epoksidnim bojama vanjskih dijelova i profila te voskom unutrašnjosti (kako je žalitelj ponudio) ne može bez dodatnog periodičnog održavanja i obnavljanja osigurati jednako dobru i dugotrajnu antikorozivnu zaštitu kao što je zaštita kataforezom. Žalitelj navodi da je na traženje naručitelja od 8. veljače 2019. za dostavu očitovanja vezano za tehnologiju (anti)korozivne zaštite u odnosu na financijski aspekt (koliko košta) i organizacijski aspekt periodične provjere i obnova antikorozivne zaštite nanošenjem novih zaštitnih slojeva boje i sredstava (koliki su intervali i koliko svaki traje), odgovorio dopisom od 14. veljače 2019. u kojem je dostavio tražena očitovanja te obrazložio prednosti ponuđenog rješenja u odnosu na konvencionalne tehnologije i materijale konstrukcije kojeg smatra kvalitetnijem i jednako vrijednim rješenjem (periodična provjera antikorozivne zaštite zahtjeva vizualnu inspekciju što predstavlja prednost u odnosu na konvencionalne tehnologije i materijale koja utječe na smanjenje količine rada na održavanju te pojednostavljuje identifikaciju spornih površina na kojima je potrebno izvršiti obnovu) te očitovanje u odnosu na traženi financijski aspekt (koliko košta) u kojem je naveo da ukupan trošak po autobusu s osnove radnih sati i rezervnih dijelova iznosi 11.657,76 kuna. Žalitelj smatra da je iz navedenih očitovanja dostavljenih u postupku pregleda i ocjene ponuda kao i iz dokumenta „Tehnologija antikorozivne zaštite.pdf kojeg je dostavio u ponudi razvidno da je ponudio jednakovrijedno, odnosno bolje rješenje od traženog u tehničkim specifikacijama.

Prema ocjeni DKOM-a, iz dokaza koji je dostavio žalitelj, odnosno „Mišljenje o korozijskoj otpornosti šasije“ proizlazi da rješenje koje je predložio žalitelj (sustav antikorozivne zaštite koji se primjenjuje na korozijsko otporni čelik EN 1.4003 i aluminijevu leguru) u potpunosti zadovoljava i nadmašuje korozijsku otpornost koja proizlazi iz zahtjeva za KTL zaštitom. Vezano za naručiteljevu tvrdnju o netransparentnosti dokumentacije na temelju koje je navedeno mišljenje dano, prema ocjeni DKOM-a, naručitelj, sukladno pravilu o teretu dokazivanja iz članka 403. stavak 3. ZJN 2016, navedeno nije ničime dokazao.

Zatim, iz dokaza koji je dostavio naručitelj, odnosno „Stručno mišljenje o antikorozivnoj zaštiti“ proizlazi da rešetka i nadogradnja autobusa od feritnog čelika oznake 1.4003 zaštićenog epoksi premazom može zadovoljiti jednake uvjete izlaganja kao i rešetka od nelegiranog Čelika zaštićena kataforetskom prevlakom.

Iz dokaza koji je dostavio odabrani ponuditelj, odnosno „Stručno mišljenje“ proizlazi kako je s aspekta popravaka ugljičnog čelika i nehrđajućeg feritnog čelika oznake 1.4003 koji bi uključivali zavarivanje ili naravnavanje konstrukcije, popravke jednostavnije provesti na nelegiranom čeliku. Za feritne čelike treba uzeti u obzir njihovu specifičnost i potrebna znanja vezana uz zavarljivost kako bi se osigurala odgovarajuća kvaliteta zavarenog spoja. Međutim, u predmetnom Stručnom mišljenju navodi se i da je prema usporednom istraživanju sedam različitih vrsta nehrđajučih čelika i nelegiranog čelika u realnim uvjetima vožnje, utvrđena korozija manjeg intenziteta na zavarenim spojevima na feritnom čeliku oznake 1.4003, dok su uzorci od nelegiranog čelika potpuno korodirali.

DKOM je utvrdio da naručitelj nije dokazao postojanje činjenica i okolnosti na temelju kojih je odbio ponudu žalitelja, odnosno nije dokazao da rješenje koje je ponudio žalitelj za točku 11.4. „Tehničkih specifikacija“ nije jednakovrijedno traženom. Naime, u provedenom postupku naručitelj je odbio ponudu žalitelja iz razloga što će vozila koja su predmet nabave prometovati na području visoke izloženosti korozivnom djelovanju (agresivna sredina) te da zašita postupkom premazivanja epoksidnim bojama ne može bez dodatnog periodičnog održavanja i obnavljanja osigurati jednakovrijednu zaštitu. Međutim, prema ocjeni DKOM-a, na temelju dostavljenih dokaza, ne može se nedvojbeno utvrditi da ponuđena šasija i nadogradnja izrađena od čelika otpornog na koroziju, oznake 1.4003, ne može zadovoljiti jednake uvjete izlaganja kao što su i traženi (zaštita kataforezom) te s obzirom da je s aspekta dodatnog periodičnog održavanja utvrđeno da je isto potrebno obavljati i na vozilima odabranog ponuditelja, ali bez podataka o financijskom trošku istog, ne može se otkloniti prigovor žalitelja da je rješenje koje je ponudio žalitelj jednakovrijedno traženom. Slijedom navedenog, prema ocjeni DKOM-a naručitelj nije dokazao da je ocijenio ponudu žalitelja na temelju uvjeta i zahtjeva koje je propisao dokumentacijom o nabavi te se žalbeni navod ocjenjuje kao osnovan.

RJEŠENJE KLASA: UP/II-034-02/19-01/225, URBROJ: 354-01/19-12 od 16. svibnja 2019.