Jamstvo za ozbiljnost ponude u obliku bankarske garancije

Žalitelj navodi da je točkom 34. u Knjizi 1 u dokumentaciji o nabavi kod jamstva za ozbiljnost ponude propisano da je za slučaj da se jamstvo dostavlja od banke koja nema sjedište u Republici Hrvatskoj, gospodarski subjekt dužan dostaviti jamstvo sa potvrdom jamstva banke koja ima sjedište u Republici Hrvatskoj, s tim da je naručitelj ovlašten zahtjev iz jamstva podnijeti banci izdavatelja garancije kao i banci koja je jamstvo potvrdila. Navodi da je od vlastite komercijalne banke dobio obavijest da takva bankarska praksa nije provediva.

U žalbenom postupku žalitelj dostavlja dopis od Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, kao odgovor na njegov upit, u kojem se navodi da uzimajući u obzir Zakon o obveznim odnosima, članak 1040 - potvrda garancija, koji ostavlja mogućnost potvrde obveze iz garancije (Ako druga banka potvrdi obvezu iz garancije, korisnik može svoje zahtjeve iz nje podnijeti bilo garantu bilo banci koja ju je potvrdila), se daje obavijest da je potvrđivanje jamstva/garancije izdanog od neke druge banke (sa sjedištem u RH ili sa sjedištem izvan RH) na način naveden u dokumentaciji o nabavi i/ili u skladu s prethodno navedenim člankom 1040. moguće u teoriji, dok u bankarskoj praksi nije provedivo. U predmetnom dopisu potvrđuje se da Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb nije u mogućnosti potvrditi jamstvo/garanciju izdanu od strane neke druge banke na način kako je navedeno u dokumentaciji o nabavi ili u članku 1040. Zakona o obveznim odnosima. 

DKOM navodi da je člankom 1040. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18) propisano da ako druga banka potvrdi obvezu iz garancije, korisnik može svoje zahtjeve iz nje podnijeti bilo garantu bilo banci koja ju je potvrdila.

U konkretnom slučaju utvrđeno je da je naručitelj zahtijevao od ponuditelja dostaviti jamstvo za ozbiljnost ponude u obliku bankarske garancije, dok je traženje prema kojem je ako se jamstvo dostavlja od banke koja nema sjedište u Republici Hrvatskoj, gospodarski subjekt dužan dostaviti jamstvo sa potvrdom jamstva banke koja ima sjedište u Republici Hrvatskoj, s time da je naručitelj ovlašten zahtjev iz jamstva podnijeti banci izdavatelja garancije kao i banci koja je jamstvo potvrdila, u svemu u skladu s prethodno citiranom odredbom članka 1040. Zakona o obveznim odnosima. Slijedom navedenog, žalbeni navod je neosnovan.
RJEŠENJE  KLASA: UP/II-034-02/18-01/652, URBROJ: 354-01/18-7, od 6.rujna 2018.