Iz propisanog uvjeta proizlazi da gospodarski subjekti koji imaju manji broj ugovora veće vrijednosti nemaju minimalnu razinu sposobnosti

Žalitelj osporava točku 4.3.1. koja sadrži odredbe o tehničkoj i stručnoj sposobnosti, navodeći daje tako propisan kriterij iz više razloga diskriminatoran i nepotreban. Navodi daje pružanje energetske usluge u rasvjeti relativno novi pojam u projektima energetske učinkovitosti, posebno u Republici Hrvatskoj te da su tek 2015. godine krenuli projekti. Navodi daje u propisanom vremenskom periodu (2016.- 2019.) vrlo malo projekata energetske usluge na sustavima javne rasvjete završeno u Republici Hrvatskoj. Navodi daje gotovo 30 gradova u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 2015. godine do danas objavilo nadmetanje za pružanje energetske usluge u javnoj rasvjeti, a kako ugovori za pružanje energetske usluge u rasvjeti obično traju 72 mjeseca nadalje, jasno je da niti jedan gospodarski subjekt koji je stekao iskustvo na provedbi navedenih projekata nema završen/otplaćen projekt pružanja energetske usluge kako je to traženo dokumentacijom. Nadalje citira točku 2.6. dokumentacije o nabavi te navodi da iz nje proizlazi da ponuditelj koji ima projekt(e) pružanja energetske usluge u otplati, ima iskustvo po svim navedenim točkama te se uvjetovanjem otplaćenog projekta nepotrebno diskriminiraju ponuditelji koji imaju sva potrebna iskustva za ovakve projekte. Smatra da je broj od šest projekata u pružanju energetske usluge u rasvjeti pojedinačne vrijednosti od minimalno 900.000,00 kuna potpuno nepotreban. Pojašnjava da ako ponuditelj posjeduje barem jedan projekt u otplati u projektu jednake ili veće procijenjene vrijednosti nabave, znači da ima neko iskustvo. Navodi da se iskustvo može ocjenjivati u okviru kriterija za odabir ponude, no da ta količina projekata nikako ne smije biti minimalni kriterij.

Naručitelj u odgovoru na žalbu navodi da određuje predmet nabave sukladno svojim potrebama te da žalitelj nije dokazao diskriminatomo postupanje naručitelja niti u čemu se sastoji nejednakost tretmana jer svi moraju udovoljiti istim odredbama. Navodi da je žalitelj osnovan 2002. godine sa zadaćom da razvije privatno poduzetništvo u pružanju energetskih usluga u Republici Hrvatskoj i da je upravo on izveo i završio veći broj ESCO ugovora u rasvjeti. U prilog tome naručitelj dostavlja ispis web stranica za pojedine projekte i to za Čakovec, Karlovac, Novigrad, Pulu i Rovinj koji su svi završeni stoje razvidno iz datuma ugovora, provedbe i roka otplate. Također navodi da je još 2013. godine izveden ESCO ugovor javne rasvjete u Općini Omišalj i to na pet godina od gospodarskog subjekta IMC d.o.o. Navodi i da je Republika Hrvatska članica Europske unije gdje se primjenjuje zajedničko tržište pa se moraju uzeti u obzir gospodarski subjekti iz svih država članica EU, u kojima ima niz ESCO tvrtki i obavljenih i završenih ESCO ugovora u prilog čemu navodi određene gospodarske subjekte iz Slovenije, Italije i Mađarske. Dodaje i da se ponuditelj, radi dokazivanja tehničke i stručne sposobnosti može osloniti na drugog gospodarskog subjekta. Navodi daje odredio da treba dokazati daje u potpunosti izvršena jedna energetska usluga, da je manji iznos stavljen baš iz razloga da bi se omogućio veći broj ponuda jer se energetske usluge manje vrijednosti brže i otplaćuju te samim time i okončaju. Smatra da se iskustvo stječe opetovanim izvršenjem postupaka i radnji pa se sukladno tome, naručitelj ne može osloniti na jedan neizvršeni ugovor nego traži jedan izvršeni i završeni ugovor i šest ugovora koji su u fazi mjerenja, verifikacije i plaćanja sukladno verificiranim uštedama i verificiranim energetskim uštedama i ostvarenoj funkcionalnosti, pouzdanosti opreme, održanju ugovorene razine osvijetljenosti. 

U očitovanju na odgovor naručitelja pozivom na odredbe Zakona o energetskoj učinkovitosti, žalitelj u bitnom navodi razlike između ESCO modela i pružanja usluge energetske učinkovitosti, zaključuje da se ta dva pojma ne mogu izjednačavati te u vezi s navedenim navodi da s niti jednim subjektom na kojeg upućuje naručitelj, nije imao sklopljen ugovor koji bi udovoljavao uvjetima propisanim Zakonom o energetskoj učinkovitosti. Također navodi da tako propisanom kriteriju može udovoljiti vrlo ograničen broj gospodarskih subjekata na tržištu, a moguće i samo jedan.

Žalitelj svoj navod da je točka 4.3.1. dokumentacije o nabavi u dijelu koji se odnosi na zahtjev za izvršenim i završenim minimalno jednim ugovorom o pružanju energetske usluge u rasvjeti, pojedinačne vrijednosti minimalno 900.000,00 kuna, temelji na činjenici daje vrlo malo projekata energetske usluge na sustavima javne rasvjete završeno u Republici Hrvatskoj u traženom periodu te da niti jedan gospodarski subjekt koji je stekao iskustvo na provedbi projekata energetske usluge na sustavima javne rasvjete, nema završen/otplaćen projekt pružanja energetske usluge, osim jednog, a to je Veritas Esco, kojem se očito tim uvjetom pogoduje. Žalitelj tu svoju tvrdnju, da završen projekt ima samo Veritas Esco, sukladno članku 403. stavku 2. ZJN 2016, ničime ne dokazuje, štoviše, u očitovanju na odgovor naručitelja, navodi da tako propisanom kriteriju može udovoljiti vrlo ograničen broj gospodarskih subjekata, a moguće i samo jedan. Ovo državno tijelo na temelju takve paušalne argumentacije žalitelja, nije utvrdilo da bi zahtjev za izvršenim i završenim minimalno jednim ugovorom o pružanju energetske usluge u rasvjeti, pojedinačne vrijednosti minimalno 900.000,00 kuna iz točke 4.3.1. dokumentacije o nabavi bio protivan citiranim odredbama ZJN 2016 te je navod u tom dijelu neosnovan.

Naručitelj radi dokazivanja tehničke i stručne sposobnosti traži još barem (dakle minimalno) šest ugovora o pružanju energetske usluge u rasvjeti, pojedinačne vrijednosti preko 900.000,00 kuna, s time da ti ugovori moraju biti u fazi otplate. U konkretnom slučaju naručitelj je dokazivanje tehničke i stručne sposobnosti uvjetovao minimalnim brojem od šest ugovora u otplati, s obrazloženjem kako je ranije navedeno, smatrajući da je na taj način omogućio podnošenje većeg broja ponuda. Međutim, iz tako propisanog uvjeta proizlazi da gospodarski subjekti koji imaju manji broj ugovora veće vrijednosti (primjerice 3-4 izvršena ugovora pojedinačne vrijednosti 3 milijuna kuna ili više), nemaju minimalnu razinu sposobnosti odnosno da ne bi bili sposobni za izvršenje predmetnog ugovora o javnoj nabavi na odgovarajućoj razini kvalitete. Naručitelj taj zahtjev obrazlaže navodeći da je zbog manje vrijednosti tražio da se dokaže još šest energetskih usluga u vrijednosti barem 900.000,00 kuna te smatra da se iskustvo stječe opetovanim izvršenjem postupaka i radnji, pa se sukladno tome ne može osloniti na jedan neizvršeni ugovor nego traži još njih šest. Budući da naručitelj nije, sukladno obvezi iz članka 403. stavka 3. ZJN 2016, dokazao da je za izvršenje konkretnog ugovora o javnoj nabavi potrebno iskustvo od minimalno šest ugovora u otplati, odnosno ukupno sedam ugovora ograničenih vrijednošću odnosno da gospodarski subjekt koji je izvršavao iste ili slične usluge pojedinačne vrijednosti u visini procijenjene vrijednosti nabave nema dovoljnu razinu iskustva za izvršenje konkretnog ugovora o javnoj nabavi na odgovarajućoj razini kvalitete, osnovanim je ocijenjen navod žalitelja da tako propisan kriterij tehničke i stručne sposobnosti nije propisan u skladu s odredbom članka 256. stavaka 3. i 4. ZJN 2016.

RJEŠENJE: KLASA: UP/II-034-02/20-01/238 URBROJ: 354-01/20-8, 28. svibnja 2020.