Dokazivanje uvjeta sposobnosti – razdoblje trajanja ugovora

Žalitelj, zajednica ponuditelja u žalbi navodi da odabrana zajednica ponuditelja za predloženog ključnog stručnjaka 1 (dalje: KS 1) nije dokazala uvjet sposobnosti obzirom je kao dokaz upravljanja ugovorom o dodjeli bespovratnih sredstava na investicijskom projektu opremanja i građenja u životopisu naveo projekt tvrtke KFK Tehnika d.o.o. te da su aktivnosti KS 1 koje se odnose na upravljanje ugovorom o dodjeli bespovratnih sredstava pružane u razdoblju od 27. lipnja 2016. do 27. lipnja 2017. Međutim, iz dokaza koje žalitelj prilaže uz žalbu proizlazi da informacije o trajanju projekta i razdoblju pružanja usluga nisu jednake onima navedenim od strane korisnika ugovora, društva KFK Tehnika d.o.o. gdje se navodi da je ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava za navedeni projekt potpisan 14. veljače 2017. Stoga, navodi da nije jasno kako su se usluge navedene u životopisu KS 1 mogle pružati u trajanju od 12 mjeseci, odnosno počevši od 27. lipnja 2017. odnosno kako je usluga upravljanja ugovorom mogla započeti prije sklapanja ugovora kojim se upravlja i kako je usluga vođenja i upravljanja projektom mogla trajati 12 mjeseci budući se projekt koji je predmet ugovora provodio u kraćem trajanju (10 mjeseci) te s provedbom završio u travnju 2017.

Dalje, žalitelj navodi da je odabrana zajednica ponuditelja u životopisu za predloženog ključnog stručnjaka 2 (dalje: KS 2) kao uvjet sposobnosti navodi isti projekt kao i za KS 1 odnosno da je financijsko upravljanje trajalo od 27. lipnja 2016. do 27. lipnja 2017. Međutim, žalitelj, isto kao i za KS 1 ističe da se rad na predmetnom projektu ne može smatrati relevantnim obzirom financijsko upravljanje ugovorom nije moglo započeti prije njegova sklapanja, odnosno usluga nije mogla biti pružana u minimalnom trajanju od 12 mjeseci kada je sam projekt trajao 10 mjeseci.

Odabrana zajednica dalje navodi da iz priloženih dokaza žalitelja ne proizlazi da stručnjaci nisu radili kao voditelj projekta odnosno stručnjak za financijsko upravljanje u navedenom periodu, nego da je razdoblje provedbe aktivnosti navedenog projekta od 27. lipnja 2016. do 27. travnja 2017. Budući su aktivnosti upravljanja projektom provođene od prvog dana provedbe projekta, pri čemu postoji obaveza poštivanja svih ugovornih odredbi za cijelo vrijeme trajanja provedbe projekta neovisno o tome da li je ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava potpisan ili nije, a također s obzirom da izvršenje aktivnosti upravljanja provedbom projekta ne završava danom isteka perioda provedbe projekta, već traje do izvršenja svih obveza ugovornih strana (članak 2.1. posebnih uvjeta ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava) u očitovanju se navodi da to znači đa razdoblje upravljanja projektom uključuje i period od 30 dana nakon isteka razdoblja provedbe projekta za dostavljanje završnog zahtjeva za nadoknadom sredstava i završnog izvješća (članak 12.2. (C) općih uvjeta ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava) te barem 60 dana s dodatnim rokom od 3 do 10 radnih dana u kojem Posredničko tijelo razine 2 mora odobriti završno izvješće (članak 15.5. općih uvjeta ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava), što predstavlja preduvjet za završno plaćanje te izvršenje obaveza svih ugovornih strana.

S obzirom na sve prethodno navedeno, utvrđeno je da žalitelj nije dokazao svoju tvrdnju da KS 1 i KS 2 nemaju minimalno iskustvo u vođenju odnosno financijskom upravljanju investicijskim projektom građenja i opremanja, uključujući upravljanje Ugovorom, a koje aktivnosti (vođenje projekta odnosno financijsko upravljanje projektom/upravljanje ugovorom) čine cjelinu, u trajanju od minimalno 12 mjeseci, pa su ovi žalbeni navodi ocijenjeni neosnovanima.

RjEŠENJE KLASA: UP/II-034-02/17-01/902; URBROJ: 354-01/18-8, od 8. veljače 2018.