Dokazivanje iskustva gospodarskog subjekta i dokazivanje iskustva stručnjaka

Osporavajući sadržaj dokumentacije o nabavi osporava uvjet tehničke i stručne sposobnosti. Žalitelj pojašnjava da je točkom 20.3.2. dokumentacije o nabavi, vezano za tehničke stručnjake, konkretno točkom 20.3.2.1. koja se odnosi na „stručnjaka 1“, tražen ovlašteni voditelj građenja, a u odnosu na kojeg žalitelj osporava zahtjev za specifičnim iskustvom gdje je propisano: iskustvo kao imenovani glavni inženjer gradilišta ili inženjer gradilišta na jednom ugovoru o građenju izgradnje ili rekonstrukcije zgrada medicinske, komercijalno-poslovne, stambene ili javne namjene pojedinačne ugovorne vrijednosti jednake ili veće od iznosa 200.000.000,00 kn bez PDV-a. Navodi da navedeni uvjet nije usklađen s kriterijem tehničke i stručne sposobnosti iz točke 20.3.1. glede iskustva ponuditelja (300.000.000,00 kuna, tijekom 10 godina s najviše 3 ugovora). Navodi da nije jasno zašto se za stručnjaka traži 1 ugovor od 200 milijuna kuna, a gospodarski subjekt može sposobnost dokazati i sa 3 ugovora od po 100 milijuna kuna. S obzirom na navedeno, smatra da je uvjet za stručnjaka diskriminirajući za hrvatske tvrtke prema stranim tvrtkama koje mogu zadovoljiti taj kriterij. Smatra da je ovakav uvjet suprotan članku 259. ZJN 2016 te diskriminatoran s obzirom na visinu i način dokazivanja, čime je povrijeđeno načelo jednakog tretmana, načelo zabrane diskriminacije i načelo razmjernosti.

Na podlozi utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da je, između ostaloga, dio uvjeta za zadovoljenje tehničke i stručne sposobnosti zahtjev za određenim iskustvom stručnjaka koje se dokazuje pojedinačnim ugovorom vrijednosti jednake ili veće od iznosa 200.000.000,00 kuna bez PDV-a. Žalitelju je sporno isključivo traženo iskustvo stručnjaka na jednom ugovoru i njegova neusklađenost s traženim iskustvom gospodarskog subjekta koji to iskustvo može dokazivati s tri ugovora. S obzirom da primjenjive zakonske odredbe glede zadovoljenja uvjeta tehničke i stručne sposobnosti u vidu iskustva gospodarskog subjekta omogućuju traženje da pojedinačna vrijednost izvedenih radova, isporuke robe ili pružanja usluga nije viša od procijenjene vrijednosti nabave, DKOM ocjenjuje da je u konkretnom slučaju traženje naručitelja u okviru zakonom dopuštenog opsega s obzirom da je procijenjena vrijednost nabave 539.500.000,00 kuna. Okolnost da je naručitelj odredio blaži uvjet za dokazivanje iskustva gospodarskog subjekta od uvjeta za dokazivanje iskustva stručnjaka samo za sebe nije protivno navedenim odredbama ZJN 2016. Također, DKOM ocjenjuje da žalitelj u žalbenom postupku nije sukladno članku 403. ZJN 2016 dokazao svoje tvrdnje o    povredi načela jednakog tretmana, načela zabrane diskriminacije i načela razmjernosti. Slijedom navedenog, žalbeni navod ocijenjen je kao neosnovan.

RJEŠENJE KLASA: UP/II-034-02/18-01/873, URBROJ: 354-01/18-11, od 21. studenog 2018.