Osporavanje visine jamstva za uredno izvršenje ugovora

Žalitelj osporava visinu jamstva za uredno izvršenje ugovora. Pojašnjava da je točkom 33.2. dokumentacije o nabavi traženo jamstvo za uredno izvršenje ugovora te je propisano da se dostavlja jamstvo u obliku neopozive i bezuvjetne bankarske garancije na „prvi poziv“ i „bez prigovora“ u visini od 10% (deset posto) od ukupne vrijednosti ugovora bez PDV-a sukladno uvjetima i obrascu danim u Knjizi 2. dokumentacije o nabavi. Navodi da bi, poštujući kriterij iz dokumentacije o nabavi u konkretnom slučaju iznos jamstva bio 54 milijuna kuna, a što smatra da je diskriminirajući uvjet s obzirom na njegovu nominalnu vrijednost te smatra da je navedeno ujedno i nemoguć uvjet za sve tvrtke iz Republike Hrvatske. Smatra da bi naručitelj trebao primijeniti dobru praksu koja je i inače uobičajena i koja se kretala između 2-3% od ukupne vrijednosti ugovora bez PDV-a, čime bi cilj jamstva bio u cijelosti ispunjen i dovoljan za zaštitu naručitelja, a ne bi bio diskriminirajući. Smatra da je na ovaj način naručitelj povrijedio načelo jednakog tretmana, načelo zabrane diskriminacije i načelo razmjernosti.

Odredbom članka 215. stavak 3, 7,JN 2016 propisano je da javni naručitelj ne smije zahtijevati jamstvo za uredno ispunjenje ugovora u iznosu višem od 10% od vrijednosti ugovora bez. poreza na dodanu vrijednost. Slijedom navedenog, s obzirom na to da je u konkretnom slučaju traženo jamstvo u visini od 10% od ukupne vrijednosti ugovora bez PDV-a, što je ujedno i zakonom dopušteni postotak, DKOM ocjenjuje da je osporavana odredba dokumentacije o nabavi u okviru zakonom dopuštenog traženja. Ujedno, ocjena je DKOM-a da žalitelj u žalbenom postupku nije sukladno članku 403. ZJN 2016 dokazao svoje tvrdnje o povredi načela jednakog tretmana, načela zabrane diskriminacije i načela razmjernosti. Stoga je žalbeni navod ocijenjen kao neosnovan.

RJEŠENJE KLASA: UP/II-034-02/18-01/873, URBROJ: 354-01/18-11, od 21. studenog 2018.