Diskriminacija ponuditelja iz Republike Hrvatske

Žalitelj navodi da je odredba točke 5.3.1. dokumentacije o nabavi nezakonita. Naime, referenca koja u sve tri točke propisuje jednu ili više regija i/ili grada od najmanje 500.000 stanovnika uvelike smanjuje mogućnost tržišnog natjecanja pogotovo za ponuditelje iz Republike Hrvatske s obzirom da su u Republici Hrvatskoj, u posljednjih pet godina izrađivani strateški dokumenti iz sektora prometa/Masterplana, ali samo jednom za područje od 500.000 stanovnika, niti je naručitelj dao opravdano obrazloženje za predmetno traženje odnosno zašto npr. gospodarski subjekti koji su radili Masterplanove / Strateške procjene za područja s manjim brojem stanovnika (ali npr. veće prometne kompleksnosti) ne bi bili u mogućnosti izraditi predmet nabave u ovom postupku.

DKOM je utvrdio da takvim propisivanjem naručitelj  postupa suprotno načelu razmjernosti iz članka 4, ZJN 2016, odnosno nije doveo traženje u vezu s predmetom nabave te je tražio razine sposobnosti više od zakonskog minimuma iz čl. 256. ZJN 2016, a nije dokazao da su mu više razine potrebne. Također, propisivanje da će tek ukoliko se ukaže potrebnim Strateška studija sadržavati poglavlje glavne ocjene prihvatljivosti Master plana za ekološku mrežu, ne može biti temelj za propisivanje kriterija za odabir ponuda, odnosno za bodovanje samih ponuda, jer naručitelj da bi ispravno bodovao ponude u konkretnom postupku unaprijed mora znati koje su značajke za bodovati, a koje ne. Na taj se način postiže pravna sigurnost svih ponuditelja, stoga je ovakvo propisivanje kriterija za odabir ponuda u predmetnom postupku suprotno čl. 285. ZJN 2016. Slijedom navedenog, ovaj žalbeni navod je ocijenjen osnovanim.

RJEŠENJE KLASA: UP/II-034-02/17-01/837, URBROJ: 354-01/18-1,  od 1. veljače 2018.