Definiranje pojma „low-cost letovi“ u dokumentaciji o nabavi

Žalitelj u žalbi osporava zakonitost točke 2.1 dokumentacije o nabavi navodeći da naručitelj u postupcima javne nabave, gdje je predmet nabave naknada za usluge putničke agencije za zrakoplovne karte, ne može isključiti tzv. low-cost letove. Pojam low-cost letovi, navodi žalitelj, nije definiran zakonskim odredbama, pa tako ni Zakonom o zračnom prometu, te radi se o kolokvijalnom pojmu. U prilog svojih navoda poziva se na članak 2. navedenog Zakona kojim je definiran linijski zračni prijevoz.

U odgovoru na žalbu naručitelj u bitnome navodi da pojam low cost nije zakonski definiran, ali da je ustaljen u svakodnevnom govoru i poslovanju zračnih prijevoznika pa tako i agencija koje posreduju u pružanju njihovih usluga. Pojam low cost ili niskobudžetnih zračnih prijevoznika, navodi dalje naručitelj, koristi se u zrakoplovnoj industriji i ukazuje na zrakoplovne kompanije koje posluju s manjim operativnim troškovima za razliku od njihovih konkurenata. Samo ime kaže da se radi o aviokompanijama koje posluju po modelu niskih troškova te da maksimalnim spuštanjem troškova takve kompanije imaju mogućnost da putnicima ponude vrlo niske cijene zračnog prijevoza.

Problematika takvih prijevoznika za naručitelja je konkretno što uglavnom lete do manjih/sporednih aerodroma koji predstavljaju znatno jeftiniju alternativu glavnim aerodromima. Navodi da niti jedan niskobudžetni prijevoznik ne leti u Zagreb. Naručitelju je dodatno problem administracija i menadžment koji su svedeni na minimum, a prodaja karata organizirana je isključivo putem Interneta/pozivnih centara i isključuju usluge agencija. Naručitelj ukazuje na to da je navedeni pojam moguće pronaći u službenoj i stručnoj literaturi pa se ne može govoriti o kolokvijalizmu, već uvriježenom standardnom i stručnom govoru.

DKOM je utvrdio da nije bilo nezakonitosti na strani naručitelja na koje upućuje žalitelj.

Naime, iz odredbi ZJN 2016 proizlazi da naručitelji određuju predmet nabave sukladno svojim potrebama, što bi, drugim riječima značilo da žalitelj ne može tražiti od naručitelja da predmet nabave prilagodi žaliteljevim potrebama i mogućnostima.

Naručitelj je u dokumentaciji o nabavi i odgovoru na žalbu obrazložio zašto predmet konkretnog postupka javne nabave nisu low-cost letovi.

Također, među strankama nije sporno da se pojam low cost ili niskobudžetnih zračnih prijevoznika koristi u zrakoplovnoj industriji i ukazuje na zrakoplovne kompanije koje posluju s manjim operativnim troškovima za razliku od njihovih konkurenata.

S obzirom na navedeno, žalbeni navod je ocijenjen neosnovanim.

RJEŠENJE KLASA: UP/II-034-02/19-01/400, URBROJ: 354-01/19-6, od 3.lipnja 2019.