Cijena smještaja u hotelu iz ponude odabranog ponuditelja

Žalitelj navodi da je ponuda odabranog ponuditelja trebala biti odbijena, jer odabrani ponuditelj nije u mogućnosti realizirati smještaj u Hotelu Dubrovnik Palače po cijenama koje je naveo u svojoj ponudi. Da je tome tako žalitelj smatra da je vidljivo iz e-maila nadležne osobe u hotelu, u kojem su navedene potpuno druge cijene od onih koje je odabrani ponuditelj u ponudi naveo. Odabrani ponuditelj nije prilagodio cijene takvim fiksiranim cijenama hotela već je napravio dumping za cijene smještaja u postupku javne nabave, odnosno ponudio cijene 25% niže, a u postupku rezervacije smještaja hotela za ostale sudionike povećao cijene za 27-45%. Iz toga je vidljivo da će odabrani ponuditelj u ovom postupku javne nabave ostvariti gubitak koji će kompenzirati na nedozvoljeni način realizacijom usluge koja nije dio javne nabave, kroz rezervaciju i prodaju smještaja osobno sudionicima konferencije.

Žalitelj se poziva na rješenje ovog tijela KLASA: UP/II-034-02/18-01/270 od 25. svibnja 2018. godine.

Slijedom utvrđenih činjenica te primjenom relevantnog zakonodavnog okvira, DKOM je utvrdio kako slijedi. Prije svega, sukladno izričitoj odredbi dokumentacije o nabavi popunjena tablica priloga 3. je ponuda za blok rezervaciju soba za sudionike i sastavni je dio ponude za uslugu organiziranja konferencije Međunarodnog monetarnog fonda u Dubrovniku, ali nema utjecaj na cijenu ponude i odabir ponude. Stoga, cijene koje su navedene u predmetnoj tablici ne ulaze u cijenu ponude te kao takve ne predstavljaju kriterij odabira. Dakle, ponudivši cijene za hotelski smještaj u troškovniku ponude te popunivši tablicu priloga 3. dokumentacije o nabavi, odabrani ponuditelj je ponudu sastavio, a naručitelj ponude pregledao, sukladno uvjetima i zahtjevima iz dokumentacije o nabavi. S obzirom na to da je ponuda izjava volje ponuditelja da će pružiti usluge u skladu s uvjetima i zahtjevima dokumentacije o nabavi, a ugovorne strane ugovor izvršavaju u skladu s uvjetima određenima u dokumentaciji o nabavi i odabranom ponudom, to se odabrani ponuditelj obvezao izraženim cijenama u troškovniku ponude. Također, iz dostavljenog dokaza uz žalbu moguće je utvrditi kakvu ponudu je zaprimio žalitelj za smještaj u hotelu Dubrovnik Palače, no ne i odabrani ponuditelj. Iz prijepisa e-maila nije moguće utvrditi da se predmetna ponuda odnosi na upit odabranog ponuditelja, tim više što se u uvodu e-maila navodi da je zaprimljen upit od više agencija, no ne navodi se kojih agencija, a niti proizlazi da su navedene cijene nepromjenjive i fiksirane. Iz navedenih razloga, DKOM smatra da dostavljenim dokumentom žalitelj nije dokazao tvrdnje iz žalbenog navoda.

Vezano za rješenje ovog tijela KLASA: UP/II-034-02/18-01/270 od 25. svibnja 2018. godine na koje se žalitelj poziva, predmetno rješenje se temelji na različitom činjeničnom stanju i pravnoj osnovi, nego li je u konkretnom žalbenom postupku riječ. Naime, u žalbenom postupku na koji se žalitelj poziva utvrđeno je da je dokumentacijom o nabavi i troškovnikom bilo jasno određeno da cijene smještaja nisu predmet nabave, da su cijene smještaja hotelske kuće, u kojoj je smještaj nudio žalitelj, unaprijed s naručiteljem dogovorene, te da se hotelska kuća očitovala da neće dopustiti odstupanje od ponuđenih uvjeta. Iz navedenog je utvrđeno da se žalitelj nije pridržavao uvjeta i zahtjeva dokumentacije o nabavi, ponudivši cijene različite od onih unaprijed dogovorenih te da po tako ponuđenim cijenama neće moći izvršiti predmet nabave, iz kojeg razloga je njegova ponuda odbijena. Za razliku od navedenog, u konkretnom žalbenom postupku utvrđeno je da cijene hotelskog smještaja jesu predmet nabave, ne postoji unaprijed dogovorena cijena smještaja naručitelja i hotelske kuće, ne postoji dokaz o ponudi upućenoj odabranom ponuditelju za cijene smještaja hotela u kojem smještaj nudi, te svakako ne postoji očitovanje tog hotela da po iskazanim cijenama neće sklopiti ugovor. Dakle, razvidno je da se radi o posve različitoj činjeničnoj podlozi, na koju su primijenjene odgovarajuće zakonske odredbe, a koje u konkretnom slučaju nisu primjenjive.

Slijedom svega navedenog, sukladno iznesenom obrazloženju te pozivom na teret dokaza iz članka 403. stavka 2. ZJN 2016, žalbeni navod je ocijenjen kao neosnovan.

RJEŠENJE  KLASA: UP/II-034-02/19-01/267, URBROJ: 354-01/19-8, od 26. travnja 2019.