Certifikat za proizvode po normi ISO 11798

Žalitelj u žalbi navodi da je naručitelj objavom izmjene dokumentacije o nabavi u dijelu Tehničke specifikacije, nastavno na rješenje DKOM-a KLASA: UP/II-034-02/18- 01/355, URBROJ: 354-01/18-10 od 14. lipnja 2018. doneseno u prethodno provedenom žalbenom postupku žalitelja na osnovnu dokumentaciju o nabavi, krivo iščitao činjenice navedene u spomenutom rješenju te je zahtjev za traženom normom samo preformulirao, odnosno propisao dostavu certifikata za normu ISO 11798 bez obzira nudi li se OEM ili jednakovrijedan proizvod, čime je neosnovano podigao kriterij za dokazivanje tehničke i stručne sposobnosti.

Žalitelj nadalje navodi da nije sporno da certifikat za proizvode po normi ISO 11798 postoji pod određenim uvjetima, ali da samo neki OEM proizvodi imaju navedeni certifikat po normi ISO 11798, a taj certifikat vrijedi za jednu instituciju jedne zemlje s područja Europske unije, isključivo sukladno posebno propisanim zahtjevima navedene institucije na izdanom certifikatu. Za primjenu na OEM proizvodima u nekoj drugoj instituciji sukladno traženoj ISO normi, konkretno u Republici Hrvatskoj, navodi žalitelj, morala bi se poštivati određena pravila i zadovoljiti posebni zahtjevi postavljeni od strane institucije navedene na izdanom certifikatu, u protivnome norma ISO 11798 nije primjenjiva. Žalitelj ujedno navodi da za primjenu norme ISO 11798 nije bitna samo kartuša s punjenjem prahom ili tintom nego i sam papirna koji se ispisuje, budući korišteni posebni papir mora biti sukladan normi ISO 9706 ili ISO 11108.

S obzirom na to da je iz dokaznog materijala dostavljenog u žalbenom postupku razvidno da je moguće obaviti ispitivanje tonera primjenom norme ISO 11798, kod više certifikacijskih tijela, te uzimajući u obzir činjenicu da je naručitelj navedeno traženje iscrpno obrazložio u očitovanju dostavljenom u žalbenom postupku, utvrđeno je da u konkretnom slučaju nema osnove za zaključak da se kod propisivanja dokaza iz točke 2. tehničke specifikacije radi o postavljanju otegotnih uvjeta za ponuditelje. Naime, žalitelj sukladno članku 403. stavku 2. ZJN 2016 nije dokazao da su njegova subjektivna prava zbog navedenog traženja povrijeđena, a posebice iz razloga jer je u postupku dokazano da postoje certifikacijska tijela, i to više od jednog, koja vrše postupak ispitivanja tonera i tinti primjenom norme ISO 11798. Niti iz jednog dokaza dostavljenog u žalbenom postupku ne proizlazi nemogućnost gospodarskog subjekta da ishodi navedeni dokaz o postojanosti i trajnosti zapisa, tiska i kopiranja na papiru. Dakle, u predmetnom žalbenom postupku utvrđeno je da osporavano traženje naručitelja iz točke 2. Tehničkih specifikacija ne predstavlja otegotne, nerealne i nepremostive uvjete, a kako to žalitelj ističe u žalbi. Žaliteljev žalbeni navod time ostaje na razini tvrdnje, odnosno isti nije potkrijepljen dokaznim materijalom koji bi navedene tvrdnje učinio pravnim činjenicama, a koje bi ovo tijelo u žalbenom postupku moglo provjeravati.

U odnosu na navode žalitelja vezane za posebnu vrstu papira koja bi se trebala primijeniti sukladno traženoj normi, ističe se da isti nisu od značaja u ovom žalbenom postupku, s obzirom da predmet nabave nije nabava papira, pa DKOM o istome ni ne može odlučivati. Slijedom svega navedenog, žalbeni navod žalitelja ocijenjen je neosnovanim.

RJEŠENJE KLASA: UP/II-034-02/18-01/887, URBROJ: 354-01/19-7, od 30. siječnja 2019.