Žalitelji navode da izrada ponude obuhvaća preuzimanja neuobičajenog rizika

Žalitelji osporavaju zakonitost točke 13.3.4. dokumentacije o nabavi navodeći da su zahtjevima te točke povrijeđene odredbe članka 200. stavka 2. ZJN 2016, jer je zbog zahtjeva da se dostavi izjava o prihvaćanju kontrole onemogućen izračun cijene ponude bez preuzimanja neuobičajenog rizika, odnosno, ponuditelj ne može odrediti ukupan trošak izrade ponude i ispravnu cijenu ponude jer je cijena laboratorijskog ispitivanja nepoznata. Nakon formalnog preuzimanja robe na centralnom skladištu javni naručitelj zadržava pravo izvršiti laboratorijsko ispitivanje uzoraka nasumce uzetih od strane povjerenstva Ministarstva poljoprivrede kod akreditiranog laboratorija radi provjere sukladnosti sa tehničkim specifikacijama iz dokumentacije o nabavi.  Žalitelji navode da ponuditelj u izračunu cijene mora predvidjeti trošak testiranja uzoraka, iako naručitelj nije odredio jasno i nedvojbeno da li će se to ispitivanje doista vršiti i o kojim je laboratorijima riječ već umjesto toga samo zadržava pravo takvog postupanja. 

DKOM ocjenjuje da je naručitelj u konkretnom slučaju, kada je u osporenoj točki dokumentacije o nabavi jasno propisao koliko komada robe će se uzimati za eventualno ispitivanje na trošak ponuditelja, uzevši u obzir taj podatak sa procijenjenom vrijednosti nabave u ovom postupku javne nabave, jasno opisao predmet nabave u ovom dijelu te da gospodarski subjekti koji će izraditi i dostaviti ponudu u ovom postupku javne nabave prilikom formiranja njene cijene neće preuzimati neuobičajeni rizik. Treba reći da je uobičajeno te sastavni dio poslovanja svakog subjekta koji na tržištu nudi robu, radove ili uslugu, da kod sklapanja svakog posla preuzima određeni poslovni rizik kod formiranja cijene, koji rizik se odražava i u cijeni ponude. Slijedom svega navedenog, žalbeni se navod ocjenjuje neosnovanim.

RJEŠENJE  KLASA: UP/II-034-02/18-01/928, URBROJ: 354-01/19-10, od 3. siječnja 2019.